Zeleni čaj i EGCG

EGCG, punim imenom epigalokatehingalat, pripada katehinima, podskupini polifenola. Ta skupina tvari određuje okus zelenog čaja i čini velik dio njegove suhe mase. U epruveti katehini hvataju slobodne radikale — to je razlog zašto se EGCG istražuje već desetljećima. Koliko toga dospijeva u tijelo, posebno je pitanje i predmet tekućih istraživanja.

Antioksidans je prije svega kemijski pojam: tvar koja štiti druge molekule od oksidacije. U epruveti je EGCG pri tome vrlo aktivan, i upravo to je privuklo istraživače. Može li se iz toga nešto zaključiti za ljude, ostaje otvoreno — za to bi bile potrebne studije na ljudima, kojih u toj jasnoći nema. Za sekundarne biljne spojeve poput EGCG-a stoga ne postoji ni odobrena zdravstvena izjava. Ako te zanima tema jetre, naš biljni sastav pronaći ćeš u Snaga jetre – 30-dnevni poticaj za jetru (Leberkraft).

Malo što kod zelenog čaja nije tako često istraživano kao tjelesna težina. Katehini i kofein zajedno predmet su studija o potrošnji energije još od 2000-ih; izmjerene razlike su male i rezultati nesukladni. Kao napitak, zeleni čaj ima banalnu prednost: gotovo nema kalorija i zamjenjuje zaslađenu limonadu.

U Japanu i Kini zeleni se čaj pije generacijama u velikim količinama, i odande dolaze mnoge opservacijske studije koje uspoređuju pijače čaja i one koji ga ne piju. Takve studije pokazuju korelacije, ne uzroke — tko puno pije zeleni čaj, obično i inače živi drugačije. Istraživanje katehina i kardiovaskularnog sustava se nastavlja; pouzdana izjava za pojedinog pijača čaja iz toga do sada nije proizašla.

Zeleni čaj je jednostavan: vrući napitak ili hladni čaj, ujutro umjesto kave ili poslijepodne. Jedna stvar odlučuje o okusu — vrućom, a ne kipućom vodom ostaje blag umjesto gorak, a kratko vrijeme namakanja drži tanine pod kontrolom. Raznovrsna prehrana s mnogo mikrohranjivih tvari ionako donosi više od svakog pojedinog biljnog spoja.

Ovaj članak služi informiranju i ne zamjenjuje liječnički savjet.

Koliko EGCG-a završi u tvojoj šalici ne odlučuje pakiranje, nego voda i sat. Jedno istraživanje u Journal of Food Science and Technology (2015) skuhalo je zeleni čaj pri 75, 85 i 95 °C uspoređujući osam vremena namakanja između jedne i 45 minuta — svaki put je mjereno koliko katehina i kofeina zapravo završi u napitku, a paralelno ga je ocjenjivalo devet obučenih ocjenjivača.

Najbolji omjer sadržaja i okusa bio je pri 85 °C i tri minute. Tamo je sadržaj EGCG-a bio najviši s 50,69 mg na 100 ml, a ocjena za boju, okus i aromu bila je ujedno i najbolja. Najveći dio ionako prelazi u vodu u prvih tri do pet minuta — tko dulje namače, jedva dobije više i upada u gorčinu. Kipuća voda izravno iz kuhala za zeleni je čaj dakle prevruća; ostavi je da malo stoji.

Brojevi o temperaturi, vremenu namakanja i sadržaju EGCG-a preuzeti su iz:

• Saklar S, Ertas E, Ozdemir IS, Karadeniz B: Effects of different brewing conditions on catechin content and sensory acceptance in Turkish green tea infusions. J Food Sci Technol 2015;52(10):6639–46. PubMed 26396411

Rad istražuje koliko katehina prelazi u vodu pri pripremi čaja i što ispitanici na to osjete okusno. O učinku u tijelu ne govori ništa — i ovdje nema ničega o tome.