U Kini i Japanu određene se gljive više od dvije tisuće godina namjerno skupljaju i suše — ne kao jestive gljive, nego kao sastojak ljekovitih pripravaka. Iz te tradicije potječe zbirni pojam ljekovita gljiva. Podrazumijevaju se više gljive poput Reishija, Shiitakea, Maitakea, Hericiuma, Cordycepsa ili Chage, koje se danas objedinjuju pod pojmom mikoterapija.
Botanički gledano, gljive nisu ni biljke ni životinje, nego zasebno carstvo. Ono što u šumi raste iz tla samo je plodište — pravo živo biće, micelij, fino je nitasto tkivo u drvetu ili tlu. Oba se dijela mogu sušiti i prerađivati u prah ili ekstrakt, a oba sadrže različite grupe tvari. Chaturvedi i sur. (3 Biotech, 2018.) opisuju ljekovite gljive kao one s niskim udjelom masti i visokim udjelom vlakana te navode kao karakteristične sastojke beta-glukane, triterpene, fenolne spojeve, sterole, eritadenin i kitozan. Beta-glukani su polisaharidi iz stanične stijenke i najintenzivnije istražena grupa tvari.
Najvažnije vrste imaju svaki vlastiti profil. Reishi (Ganoderma lucidum) raste na listačama, drvenast je i ne jede se sirov, nego se kuha ili ekstrahira. Shiitake (Lentinula edodes) je istodobno jestiva i ljekovita gljiva te se uzgaja na deblima ili blokovima od piljevine. Hericium (ježevica, lavlja griva) raste na odumrlim bukvama ili hrastovima. Cordyceps u prirodnom staništu parazitira na ličinkama insekata u visoravnima Tibeta — u komercijalnoj se proizvodnji danas gotovo isključivo uzgaja vrsta Cordyceps militaris na žitnom supstratu.
Budući da divlja staništa odavno ne mogu zadovoljiti svjetsku potražnju, uzgoj je ključno pitanje. Nikšić i sur. (Advances in Biochemical Engineering/Biotechnology, 2023.) opisuju kako je umjetno uzgajanje plodišta sustavno razvijano posljednjih otprilike 40 godina. Uzgaja se na trupcima, u gredicama, vrećama ili bocama — uglavnom na supstratima od ostataka poljoprivredne, drvne i prehrambene industrije, koje micelij razgrađuje i obogaćuje proteinima te tvarima specifičnim za gljive. Iz 40 godina intenzivnog uzgoja slijedi: tko danas kupuje Reishi ekstrakt, dobiva proizvod iz relativno mlade industrijske prakse, iako je sama upotreba te gljive mnogo starija.
Za medicinsku situaciju vrijedi pogledati aktualne pregledne radove. Chang i Buswell (Advances in Biochemical Engineering/Biotechnology, 2023.) sažimaju da su polisaharidi, kompleksi polisaharida i proteina, triterpeni, lektini i gljivični imunomodulatorni proteini farmakološki najdetaljnije istraženi sastojci. Autori navode široki spektar svojstava opisanih u laboratorijskim uvjetima — od protutumorskih i antioksidativnih do antidijabetičkih. Ključno je ograničenje: veliki dio tih radova potječe iz staničnih kultura ili pokusa na životinjama, a ne iz kliničkih studija na ljudima.
Upravo tu prazninu popunili su Narayanan i sur. (Current Oncology Reports, 2023.) sustavnim pregledom literature. Pretražili su Medline, Embase, Scopus i Cochrane za kliničkim studijama o ljekovitim gljivama u liječenju raka u razdoblju od siječnja 2010. do prosinca 2020., dakle kroz više od deset godina. Zaključak autora: pacijenti u svakodnevnoj praksi konkretno pitaju za takve gljivične pripravke, ali većina istraživanja ostala je na pretkliničkoj razini. Broj pouzdanih kliničkih studija na ljudima skroman je u usporedbi s brojem laboratorijskih radova.
Za kupovinu to znači: proizvod od ljekovitih gljiva nije lijek i u EU ne nosi odobrenu zdravstvenu tvrdnju. Umjesto toga, važno je pitanje što sadrži. Korisni su ponajprije podaci o omjeru ekstrakta (npr. 10:1, što znači da se deset dijelova gljivičnog materijala kondenzira u jedan dio ekstrakta) i o udjelu beta-glukana. Pripravci kod kojih je navedeno samo „micelij na žitu" bez razdvajanja često sadrže velik udio samog supstrata.
U kuhinji Shiitake ostaje klasik — svjež ili sušen, kratko namočen pa pržen. Sušene se gljive prije upotrebe namaču, a voda od namakanja pogodna je kao baza za juhu. Reishi zbog drvnaste konzistencije i gorkog okusa nije prikladan za kuhanje te se tradicionalno dugo kuha kao čaj ili odvar.
Poznato i kao
Ljekovita gljiva, Medicinska gljiva, Mikoterapija
