Tko se počne baviti zdravljem crijeva, brzo nailazi na tri pojma koja se lako miješaju: probiotici, prebiotici i sinbiotici. Sinbiotik je kombinacija prva dva – živi mikroorganizmi zajedno sa supstratom koji ti mikroorganizmi mogu iskoristiti.
Trenutno mjerodavna definicija potječe od stručnog povjerenstva International Scientific Association for Probiotics and Prebiotics (ISAPP), koje se sastalo u svibnju 2019. u Antwerpenu. Swanson i sur. objavili su konsenzusni dokument 2020. u Nature Reviews Gastroenterology & Hepatology. Sinbiotik se u njemu opisuje kao „mješavina živih mikroorganizama i supstrata koji selektivno koriste mikroorganizmi domaćina te donose zdravstvenu korist domaćinu". Autori pri tome razlikuju dva tipa: komplementarne sinbiotike, kod kojih probiotička i prebiotička komponenta djeluju neovisno jedna o drugoj, te sinergijske sinbiotike, kod kojih se supstrat namjenski odabire za priloženi bakterijski soj.
Ta razlika nije puka igra riječima. Kod komplementarnog sinbiotika, prema ISAPP-u, svaka komponenta mora zasebno ispunjavati kriterije za probiotik, odnosno prebiotik. Kod sinergijskog sinbiotika dovoljan je dokaz da kombinacija funkcionira – pojedini sastojci ne moraju zadovoljiti pojedinačne kriterije.
Probiotički sojevi koji se u studijama najčešće koriste pripadaju rodovima Lactobacillus, Bifidobacterium, Propionibacterium i Streptococcus. Martín-Peláez i sur. izvještavaju 2022. u časopisu Nutrients, iz sustavnog pregleda o novorođenčadi rođenoj carskim rezom, o doziranjima između 2 × 10⁶ i 9 × 10¹¹ jedinica koje tvore kolonije po danu – raspon od pet redova veličine. Između najniže i najviše doze korištene u tom pregledu faktor iznosi 450.000. To pokazuje: „sinbiotik" nije standardizirani proizvod, nego skupni pojam za vrlo različite pripravke.
Kao prebiotička komponenta često se koriste galakto-oligosaharidi, frukto-oligosaharidi i inulin. Ti se ugljikohidrati u gornjem dijelu probavnog trakta ne razgrađuju i dospijevaju u debelo crijevo, gdje bakterijama – bilo priloženim bilo onima koje su već prisutne – služe kao supstrat.
Kakvo je stanje istraživanja? Ferro i sur. analizirali su 2023. u Critical Reviews in Food Science and Nutrition ukupno 32 randomizirana kontrolirana istraživanja o prehrani dojenčadi, od kojih 6 o sinbioticima. Autori navode da su se brojevi bifidobakterija u stolici povećali pri primjeni pre- i sinbiotika, ali ne i pri primjeni samih probiotika. Metode mjerenja bile su, međutim, neujednačene – od klasične kulture na pločicama preko fluorescencijske in situ hibridizacije do sekvenciranja 16S rRNA.
Mnogo razmatrano područje jest takozvana os crijeva i mozga. Alli i sur. pregledali su 2022. u International Journal of Molecular Sciences 24 opažajne studije s 2817 sudionika i 19 intervencijskih studija s 1119 sudionika o povezanosti crijevnog mikrobioma i depresije. Između pacijenata s velikom depresijom i zdravih kontrola nije utvrđena razlika u alfa-diverzitetu, ali jest u beta-diverzitetu. U intervencijskim studijama autori su pronašli učinke na depresivne simptome uz primjenu probiotika i sinbiotika, ali ne i uz same prebiotike.
Allahyari i sur. objavili su 2024. u Neuropsychopharmacology Reports sustavni pregled o ADHD-u u djece. Autori zaključuju da su dosadašnji podaci nejasni – korist kod ADHD-a na temelju dostupnih studija ne može se ni jednoznačno potvrditi ni odbaciti.
Važno za kontekst: Europska agencija za sigurnost hrane do sada nije odobrila nijedno zdravstveno tvrđenje za probiotike, prebiotike ni sinbiotike. Pojam „probiotik" u EU se ne smije koristiti kao reklamna tvrdnja na prehrambenim proizvodima. Ono što stoji u znanstvenim preglednim radovima nije isto što i odobreni dokaz djelotvornosti.
Računski zanimljivo: ako tipična doza sinbiotika u studijama iznosi 10¹⁰ CFU po danu, to odgovara deset milijardi živih mikroorganizama. Odrasla osoba nosi procijenjeno između 10¹³ i 10¹⁴ bakterija u crijevima – unesena količina čini dakle računski otprilike jednu tisućinku do jednu deset-tisućinku populacije koja je ionako prisutna. To relativizira predodžbu da sinbiotik „mijenja" crijevnu floru. On prije daje poticaje nego što mijenja kolonizaciju iz temelja.
Poznato i kao
kombinacija probiotika i prebiotika
