Protrljaj svježu koricu naranče između prstiju, zdrobi list bosiljka, pomiriši borovu iglicu — svaki put oslobađaš terpene. Ta klasa molekula razlog je zašto biljke toliko različito mirišu i okušaju, premda su kemijski građene od istih temeljnih gradivnih blokova.
Terpeni se sastoje od 5-ugljikovih jedinica, tzv. izoprenskih jedinica. Iz dva takva gradivna bloka nastaju 10-ugljikovi monoterpeni poput limonena ili pinena, iz tri 15-ugljikovi seskviterpeni, a iz četiri 20-ugljikovi diterpeni. Chen et al. opisuju u The Plant Journal 2011. da je u biljkama čitava genska obitelj — terpenske sintaze (TPS) — zadužena za sklapanje tih molekula. Zanimljiva je raspodjela: jetrenjak Physcomitrella patens ima samo jedan TPS gen, dok cvjetnice posjeduju desetke pa i više od sto takvih enzima. Iz tog kompleta gradivnih blokova identificirano je prema istom pregledu već nekoliko tisuća različitih terpena — no svaka biljna vrsta koristi samo mali dio od toga.
Podjela prema veličini molekule ima praktičnu korist u svakodnevnom životu: monoterpeni su mali i hlapljivi, pa ih odmah osjećaš kada protrljaš kakvu biljku. Seskviterpeni su teži, sporije isparavaju i više pridonose zemljanim, drvenim notama. Diterpeni gotovo uopće nisu hlapljivi i nalaze se uglavnom u smolama. Kada grančica ružmarina leži topla na suncu i ugodno miriše, najvećim su dijelom upravo monoterpeni ti koji prelaze u zrak.
Jedno poznato područje istraživanja terpena je cannabis. Sommano et al. objašnjavaju u Molecules 2020. da su terpeni glavni sastojci eteričnih ulja te biljke i da presudno određuju aromu različitih sorti. Autori opisuju stotine identificiranih terpena u cannabis-kemovarima i razmatraju moguće međudjelovanje s kanabinoidima — tzv. entourage-efekt. Pregled je pritom izričito oblikovan kao rasprava o hipotezi: prema autorima, ta su međudjelovanja u proteklim desetljećima uglavnom tretirana spekulativno, a ne konačno dokazano.
Terpeni nisu isključivo biljni fenomen. Dickschat daje u Natural Product Reports 2016. pregled bakterijskih terpenskih ciklaza i sažima 63 do tada okarakterizirana enzima iz bakterija, uz 132 citirane reference. Dva primjera posebno se ističu: geosmin i 2-metilizoborniol. Ta dva spoja razlog su zašto vlažna zemlja nakon kiše tako prepoznatljivo miriše i zašto voda iz slavine ponekad ima ustajao priokus. Oba produciraju široko rasprostranjene bakterije — terpeni su dakle stariji i rasprostranjeniji nego što bi se dalo naslutiti iz pogleda na bilje i začine.
Ako grubo izračunamo: u jednom kilogramu svježeg bilja tipični sadržaj eteričnog ulja kreće se, ovisno o vrsti, od svega nekoliko mililitara do oko 30 mililitara. Budući da se eterična ulja najvećim dijelom sastoje od terpena, to znači: kada u ruci držiš vezicu svježeg bosiljka od oko 30 grama, imaš pred sobom — ovisno o vremenu berbe — od svega nekoliko desetinki mililitara do gotovo jednog mililitara mješavine terpena. Točna količina znatno varira prema sorti, uzgojnom mjestu i stupnju osušenosti.
Ono što istraživanja do sada ne pružaju: nikakvu pouzdanu, odobrenu tvrdnju da izolirani terpeni kod ljudi utječu na određene bolesti. Tri navedena rada pregledni su i temeljnoznanstveni radovi o biosintezi, raznolikosti i mikrobnoj produkciji — nisu klinička istraživanja s ishodišnim točkama poput vrijednosti krvi, sna ili boli. Tko na internetu naiđe na konkretna obećanja o učincima limonena, linalola ili pinena, trebao bi provjeriti ne miješaju li se tamo istraživanja na staničnim kulturama ili životinjama s istraživanjima na ljudima.
U kuhinji i u zanatstvu terpeni su, s druge strane, vrlo praktičan pratilac. Objašnjavaju zašto korica limuna pri trljanju intenzivnije miriše nego pri rezanju (uljne žlijezde pucaju), zašto vrući čaj od metvice jače miriše nego hladni (više monoterpena isparava) i zašto mljeveni začin nakon nekoliko mjeseci ima blaži okus od svježeg (mali, hlapljivi terpeni prvi odlaze). Tko želi bilje i začine koristiti što aromatičnije, čuva ih stoga na hladnom, tamnom i dobro zatvorenom mjestu — i melje ih tek neposredno prije upotrebe.
Poznato i kao
Terpenoidi, izoprenoidi
