Besplatna dostava60 dana jamstva povrata novcaBio-certificirani pogon35.000+ zadovoljnih kupaca★★★★★Recenzije
Pronađi ciljTvoj plan recepata

Što je Silimarin?

Kompleks aktivnih tvari iz sikavice (Silybum marianum), poznat po svojstvima zaštite jetre.

Što je Silimarin?

Tko je ikad vidio mliječnu čičku kraj puta, prepoznaje je po bijelo marmoriranim listovima i bodljikavim ljubičastim glavičastim cvatovima. Iz sitnih, tamnih sjemenki te biljke (botanički naziv: Silybum marianum) dobiva se kompleks aktivnih tvari koji je danas poznat pod imenom silimarin.

Silimarin nije jedna tvar, nego mješavina. Wadhwa i sur. opisuju u Molecules 2022 njegov sastav: nekoliko flavonolignana, ponajprije silibinin (pisan i kao silybin), te silihristin, silidianin i taksifolin. Silybin-frakcija čini, prema tom pregledu, 70 do 80 posto ekstrakta i odgovorna je za najveći dio aktivnosti zabilježene u laboratorijskim istraživanjima. Kada dakle na pakiranju piše 200 mg simarana, od toga računski otpada otprilike 140 do 160 mg na silybin-frakciju — ostatak su manji flavonolignani.

Povijest primjene: Federico i sur. (Molecules 2017) napominju da su ekstrakti sjemenki mliječne čičke korišteni i u europskoj i u azijskoj tradicionalnoj medicini kod tegoba s jetrom. Upravo je to razlog zašto se gotovo sva suvremena istraživanja također usredotočuju na jetru.

O istraživanjima vezanim uz jetru: Gillessen i Schmidt objavili su 2020. u Advances in Therapy narativni pregledni rad. Zaključuju da je silimarin u kliničkim studijama ispitivan u bolesnika s alkoholnom i nealkoholnom masnom bolešću jetre te s cirozom jetre. U skupnoj analizi studija provedenih na bolesnicima s cirozom, primjena simarana bila je povezana sa značajnim smanjenjem jetrenih događaja. Konkretniji je sustavni pregledni rad Li i sur. (Annals of Hepatology 2024), koji se posebno bavi NAFLD-om i NASH-om — nealkoholnom masnom jetrom i njezinim upalnim oblikom. Autori bilježe da broj dostupnih podataka raste, no da se konačna učinkovitost još uvijek raspravlja.

Važan detalj odnosi se na apsorpciju u organizmu. Silimarin se slabo otapa u vodi, što ograničava njegovu bioraspoloživost. Gillessen i Schmidt stoga opisuju da je veći dio kliničkih istraživanja proveden s posebnom formulacijom pod nazivom Eurosil 85®, razvijenom radi bolje oralne apsorpcije. Praktično to znači: tko čita rezultate studija, trebao bi provjeriti koji je ekstrakt korišten — jednostavan praškasti ekstrakt od samljenih sjemenki ponaša se drukčije od standardiziranog suhog ekstrakta.

Što se tiče sigurnosti primjene, postoji razmjerno dobra baza podataka. Soleimani i sur. objavili su 2019. u Phytotherapy Research ažurirani pregledni rad o sigurnosti. Ključna poruka: u pokusima na životinjama silimarin nije pokazao relevantnu toksičnost. U ljudi je tvar u terapijskim dozama bila dobro podnošljiva, čak i pri vrlo visokoj dozi od 700 mg tri puta dnevno kroz 24 tjedna. Kao nuspojave opisivale su se uglavnom blage gastrointestinalne tegobe poput mučnine. Ako tu dozu iz studije pretvorimo u dnevni unos, radi se o 2.100 mg na dan — znatno više nego što ga sadržavaju uobičajeni dodaci prehrani. Vrijedi napomenuti i upozorenje istih autora da je silimarin u bakterijskom testnom sustavu (Salmonella typhimurium) uz metaboličke enzime pokazao mutagene učinke; klinička relevantnost tog in vitro nalaza nije razjašnjena.

Što istraživanja ne pokazuju: nema pouzdanih dokaza da silimarin može izliječiti postojeću tešku bolest jetre. Ispitivani učinci kreću se u podržavajućem području i različito su izraženi ovisno o dizajnu studije. U EU sukladno tome nije odobrena ni jedna zdravstvena tvrdnja za silimarin ili mliječnu čičku. Wadhwa i sur. u svom pregledu navode i moguće smjerove istraživanja u onkologiji, dijabetologiji, neurologiji i kardiologiji, no radi se pretežno o pretkliničkim podacima iz staničnih i životinjskih modela — bez pouzdanih zaključaka primjenjivih na ljude.

Botanički, mliječna čička pripada porodici Asteraceae (košarnice), kojoj pripadaju i kamilica, nevena i artičoka. Tko je alergičan na biljke iz te porodice, trebao bi to imati na umu. Sjemenke su inače sitne — duljine oko četiri do sedam milimetara. Za dobivanje tipičnog ekstrakta, velike se količine sjemenki ekstrakcijom otapalima obrađuju, a ostatak se standardizira — najčešće na 70 ili 80 posto sadržaja simarana.

Poznato i kao

Ekstrakt sikavice (Mariendistel-Extrakt)