Kurkumin je žuto-narančasta boja koja curryju u prahu daje njegovu prepoznatljivu boju. Kemijski pripada skupini polifenola, točnije kurkuminoidima. U svježem ili sušenom korijenu kurkume (Curcuma longa) nalazi ga se samo u malim količinama – Nelson i suradnici u časopisu Journal of Medicinal Chemistry iz 2017. procjenjuju udio na do otprilike pet posto. Konkretno to znači: u 100 grama sušenog kurkumina u prahu ima najviše oko pet grama čistih kurkuminoida. Tko pospe pola žličice kurkume (otprilike jedan gram) po hrani, unosi najviše 50 miligrama kurkumina – i to prije nego što ga tijelo uopće počne prerađivati.
I tu leži najzanimljiviji aspekt ove tvari: njezina iznimno loša bioraspoloživost. Anand i suradnici to su 2007. saželi u časopisu Molecular Pharmaceutics. Kurkumin se u crijevima slabo apsorbira, u jetri i crijevnoj stjenki brzo se razgrađuje i potom se ubrzano izlučuje. Čak i kad su studije faze I pokazale da se tvar do 12 grama dnevno sigurno podnosi kod ljudi, u krv dospijeva tek neznatan djelić. Taj jaz između teorijskog unosa i stvarne koncentracije u krvi razlog je zbog kojeg čisti kurkumin u prahu u kapsuli najčešće nema puno smisla.
Istraživači su isprobali nekoliko načina kako to zaobići. Anand navodi pet pristupa: kombinaciju s piperinom (ljutom tvari iz crnog papra), liposomalni kurkumin, nanočestice, fosfolipidne komplekse i strukturalne analoge kurkumina. Najpoznatiji pristup je kombinacija s paprom – Shoba i suradnici su još 1998. u časopisu Planta Medica na zdravim dobrovoljcima pokazali da 20 miligrama piperina može povećati bioraspoloživost dva grama kurkumina za 154 posto. Piperin inhibira određene jetrene enzime, zbog čega kurkumin dulje cirkulira u krvi.
Ono što istraživanja govore o mogućim učincima – mješovito je. Peng i suradnici opisali su 2021. u časopisu Drug Design, Development and Therapy širi pregled upalnih procesa te razmatraju kurkumin kao molekulu kandidata za istraživanja kod bolesti poput kroničnih upalnih bolesti crijeva, psorijaze i ateroskleroze. Zia i suradnici su 2021. u časopisu Biomedicine & Pharmacotherapy, u okviru preglednog rada, pronašli naznake da su kurkumin i njegovi razgradni produkti u modelnim organizmima – poput oblića (C. elegans), voćnih mušica, kvasca i miševa – produljili prosječni životni vijek. Važno napomenuti: radi se o modelnim organizmima, ne o ljudima.
Postoji i kritična suprotna strana, koju ne prešućujemo. Nelson i suradnici argumentiraju 2017. u časopisu Journal of Medicinal Chemistry da kurkumin treba svrstati i kao PAINS (spoj koji interferira u testovima) i kao IMPS (nevaljane metaboličke panaceje). Jednostavno rečeno: ta tvar u laboratorijskim ispitivanjima često remeti mjerne postupke i daje lažno pozitivne rezultate. Prema njihovom pregledu, provedeno je više od 120 kliničkih studija s kurkuminoidima na najrazličitijim bolestima – i ni jedna jedina dvostruko slijepa, placebom kontrolirana studija nije bila uspješna. Taj stav je u stručnoj zajednici osporavan, ali pripada cjelovitoj i iskrenoj slici trenutnog stanja istraživanja.
Što to znači za svakodnevni život? Prvo: kurkuma kao začin bezopasna je i kulinarski zanimljiva stvar – indijski curry, zlatno mlijeko, riža s prstohvatom žutog korijena. Drugo: tko želi ciljano unositi kurkumin, trebao bi obratiti pažnju na pripremu. Masnoća pomaže, jer je kurkumin topiv u mastima. Crni papar također pomaže, kao što je Shoba pokazao 1998. Treće: kod ekstrakata s visokim udjelom kurkuminoida (često standardiziranih na 95 posto kurkuminoida) kapsula od 500 miligrama sadrži računski oko 475 miligrama kurkuminoida – što odgovara otprilike količini kurkumina iz oko 10 grama sušenog kurkumina u prahu, dakle dvije do tri žlice začina.
Važno je znati i što kurkumin nije: nije lijek, nije zamjena za liječničku terapiju, nije tvar s dokazanim ljekovitim djelovanjem. U EU trenutno ne postoji odobrena zdravstvena tvrdnja za kurkumin. Ono što postoji jest vrlo aktivno istraživačko područje s obećavajućim laboratorijskim nalazima, uvjerljivim sigurnosnim podacima pri visokim dozama i jednim pitanjem koje do danas ostaje bez odgovora: kako ovu tvar pouzdano dovesti u krvotok – i što se tamo zapravo događa?
Poznato i kao
Kurkumin, kurkuminoidi, ekstrakt žutog korijena
