Tko pojede šaku borovnica, odlomi komad tamne čokolade ili pripremi šalicu zelenog čaja, svaki put unosi mješavinu flavonoida. Riječ je o velikoj skupini sekundarnih biljnih spojeva s više od 6.000 poznatih pojedinačnih molekula koje se nalaze u cvjetovima, plodovima, listovima i kori mnogih biljaka. Ime su dobile prema latinskoj riječi flavus, što znači žuto – mnogi su od tih spojeva žute boje, drugi bobičastom voću daju plavljičasto-ljubičastu nijansu, a agrumima gorku aromu.
Kemijski gledano, flavonoidi pripadaju skupini polifenola. Odlikuje ih karakteristična osnovna struktura od dva aromatska prstena povezana kisikovim mostom. Iz te se osnove razvijaju podskupine koje se najčešće susreću u svakodnevnom životu: flavoni (primjerice apigenin iz peršina), flavonoli (kvercetin iz luka i jabuke), flavanoni (hesperidin i diosmin iz agruma), flavanoli (katehini iz zelenog čaja i kakaa), antocijani (crveni i plavi pigmenti u bobičastom voću) te izoflavoni iz sojinog zrna. Zbirni naziv bioflavonoidi često se rabi kao sinonim, ali obično označava podskupine koje potječu iz agruma.
Prosječna europska mješovita prehrana osigurava otprilike između 150 i 600 miligrama flavonoida dnevno – točna količina uvelike ovisi o tome konzumira li se čaj, vino, bobičasto voće ili luk. Velika šalica crnog čaja već sama doprinosi 150 do 200 miligrama, a srednje velika crvena lukovica sadrži oko 50 miligrama kvercetina. Tko dakle svaki dan popije dvije šalice čaja i pojede jednu jabuku, samo time dostiže nekoliko stotina miligrama.
U medicinskom kontekstu istraživana je posebna formulacija: mikronizirana pročišćena flavonoidna frakcija, skraćeno MPFF. Sastoji se od oko 90 posto diosmina i 10 posto ostalih flavonoida poput hesperidina, a u nekim je zemljama registrirana kao lijek, posebice za venske tegobe i hemoroidalne smetnje. Medkova i suradnici objavili su 2024. godine u časopisu Diseases of the Colon and Rectum otvoreno randomizirano kontrolirano istraživanje o primjeni MPFF-a u postoperativnom razdoblju nakon hemoroidektomije. Ispitivane su česte rane poslijeoperacijske komplikacije, uključujući tromboze i edem takozvanih mukokutanih mostova. Ovo je istraživanje farmakološki poseban slučaj – ne govori ništa o tome što jabuka ili šalica čaja čine u tijelu.
To je točka koja se često previđa: daleko najveći dio tvrdnji o učincima flavonoida potječe iz staničnih i životinjskih pokusa ili iz promatračkih studija. U epruveti mnoge od tih molekula pokazuju izraženu antioksidativnu aktivnost jer mogu otpuštati elektrone i neutralizirati slobodne radikale. U ljudskom tijelu situacija je složenija, jer je bioraspoloživost uglavnom niska. Ovisno o izvoru i načinu pripreme, samo nekoliko posto unesene količine kvercetina dospijeva nepromijenjeno u krv; ostatak prerade crijevne bakterije ili se izlučuje. Ono što tijelo zapravo iskorištava, često su razgradni produkti, čije djelovanje može biti drukčije od ishodišne tvari.
Zato u Europskoj uniji ne postoji odobren zdravstveni navod (health claim) za flavonoide kao hranjive tvari. Europska agencija za sigurnost hrane dosad je odbila odgovarajuće zahtjeve za kvercetin, rutin i druge pojedinačne spojeve, jer dostavljene studije nisu bile dovoljne za dokazivanje uzročno-posljedične veze između unosa i zdravstvenog učinka. To ne znači da su flavonoidi beznačajni – znači da dostupni dokazi, prema strogim kriterijima EFSA-e, nisu dostatni.
U kuhinji su flavonoidi relativno stabilni na toplinu, ali topljivi u vodi. Tko luk dugo kuha u velikoj količini vode, dio kvercetina gubi u vodu za kuhanje. I svjetlost te dugotrajno skladištenje smanjuju sadržaj flavonoida. Zamrzavanje bobičastog voća bolje čuva antocijane nego višednevno čuvanje u hladnjaku. Jednostavno pravilo: šarena biljna hrana, malo prerađena, najpouzdaniji je izvor flavonoida – i daleko smisleniji od izoliranih pripravaka čija je korist za zdrave ljude i dalje nejasna.
Poznato i kao
Bioflavonoidi
