Kada progutaš kapsulu ili pojediš žlicu meda, ono najvažnije ne događa se u želucu, nego kat niže: u stijenci tankog crijeva. Ondje se hranjive tvari, vitamini, minerali i biljni spojevi iz probavljene hrane kroz crijevnu sluznicu prenose u krvotok ili limfu. Taj prijelaz nazivamo resorpcijom. Bez nje bi svaka namirnica bila beskorisna, bez obzira na to koliko je kvalitetna.
Put počinje u ustima i obično završava u središnjem dijelu tankog crijeva. Ugljikohidrate već u slini počinje razgrađivati enzim amilaza, masti se razlažu tek kasnije uz pomoć žučnih kiselina i lipaza, a bjelančevine razlaže pepsin u želucu i tripsin u tankom crijevu. Tek kada su gradivni dijelovi dovoljno mali — pojedinačne aminokiseline, šećeri, masne kiseline — mogu proći kroz stanične stijenke crijevnih resica. Te resice i njihovi mikrovili povećavaju unutarnju površinu crijeva na procijenjenih 30 do 40 četvornih metara. Površina veća od dnevnog boravka, presavijena u jedan trbuh.
Resorpcija nije jedinstven proces. Tvari topljive u vodi, poput vitamina C, vitamina B-skupine ili minerala, ulaze u stanicu drukčijim putem nego tvari topljive u mastima, poput vitamina D, E, K ili karotenoida. Za ove potonje doista ti je potrebna masnoća u istom zalogaju — inače dio ostaje neiskorišten i napušta tijelo. Zato se kurkuma rado jede s uljem, zato je žlica lanenog ulja u salati više od pukog okusa. Redoslijed unosa također ima ulogu: kalcij i željezo natječu se za iste transportere, a veće količine kave ili crnog čaja uz obrok mogu znatno smanjiti resorpciju željeza.
Postoji srodni pojam iz stomatologije koji zvuči slično, ali znači nešto sasvim drugo: resorpcija korijena zuba. Njime se označava patološka razgradnja supstance zubnog korijena od strane tjelesnih stanica. Pregledni članak Patela i sur. u International Endodontic Journalu iz 2022. opisuje je kao ireverzibilan gubitak tvrde zubne supstance koji može nastati interno ili eksterno na zubu. Heboyan i sur. u Science Progressu iz 2022. navode traumu, infekcije pulpe, izbjeljivanje i ortodontske zahvate kao najčešće uzroke. Abbott i Lin u Dental Traumatologiji iz 2022. razmatraju činjenicu da još uvijek ne postoji općeprihvaćena klasifikacija, što otežava dijagnozu i liječenje. Europsko društvo za endodonciju objavilo je 2023. (Patel i sur., International Endodontic Journal) stajalište koje sažima trenutačno znanje o toj temi. Te studije pokazuju: pojam resorpcija u medicini ne označava samo primanje tvari, nego i aktivnu razgradnju — ovisno o kontekstu.
Kad je riječ o resorpciji hranjivih tvari iz hrane, vrijedi: bioiskoristivost rijetko doseže sto posto. Nehemsko željezo iz biljaka resorbira se u 2 do 20 posto, hemsko željezo iz mesa u 15 do 35 posto. Vitamin C uzet u istom obroku može mjerljivo poboljšati resorpciju biljnog željeza, pa kap limunovog soka na leći nije samo kuhinjska folklora. Magnezij se resorbira različito ovisno o obliku spoja, slično vrijedi i za cink. Tko promatra samo podatak u miligramima na stražnjoj strani ambalaže, vidi tek pola istine.
Mala računica: odrasla osoba unosi dnevno oko 2 litre tekućine putem pića i hrane, a tijelo samo proizvodi otprilike 7 litara probavnih sokova — slinu, želučani sok, žuč, pankreasni sok i crijevne sekrete. Od tih ukupno 9 litara manje od 200 mililitara napušta tijelo kao voda u stolici. Tanko crijevo svakodnevno resorbira oko 8 litara, a debelo crijevo sve ostalo do posljednjeg ostatka. To je tihi tekući trak tvoje crijevne stijenke.
Što istraživanja ne govore: ne postoje dokazi da bi se resorpcija hranjivih tvari mogla paušalno „pojačati" pojedinačnim dodacima. Kombinirani učinci postoje — piperin iz papra i kurkumin, mast i beta-karoten, vitamin C i željezo — ali oni su specifični za pojedine tvari, a ne univerzalni. Stanje crijevne sluznice, dob, kronične upale, lijekovi poput inhibitora protonske pumpe i individualna enzimska opremljenost utječu na resorpciju daleko snažnije nego ikakvo pojedinačno čudotvorno sredstvo.
Onoga tko se zanima za resorpciju ta tema automatski dovodi do pitanja: kako jesti da što više toga stvarno stigne do cilja? Odgovori se kriju manje u egzotičnim prašcima, a više u banalnim svakodnevnim navikama — temeljito žvakanje, masnoća uz vitamine topljive u mastima, razmak od jednog sata između kave i preparata željeza, dovoljno vode i izbjegavanje stalnog uzimanja blokatora kiseline.
Poznato i kao
Unos, Apsorpcija
