Glutation je zapravo mali fragment proteina sastavljen od samo tri gradivna elementa: glutaminske kiseline, cisteina i glicina. Kemijski ispravno naziv mu je γ-L-glutamil-L-cisteinilglicin. Takva kratkoća je neobična, jer se većina proteina u tijelu sastoji od stotina ili tisuća aminokiselina. Ipak, glutation, skraćeno GSH, spada među najzastupljenije molekule te vrste u živim stanicama.
Östreicher i Morgan opisuju u Biochemistry and Cell Biology (2019) da se glutation nalazi gotovo u svim eukariotskim stanicama, kao i u mnogim prokariotskim stanicama, u milimolarnim koncentracijama. Milimolarno u ovom kontekstu znači: po litri stanične tekućine prisutno je nekoliko milimola te molekule. Usporedbe radi – mnogi drugi stanični signalni molekuli nalaze se u nano- ili mikromolarnom području, dakle u koncentracijama nižim od 1.000 do 1.000.000 puta. To čini GSH jednom od količinski dominantnih malih molekula u stanici uopće.
Zanimljivo je gdje se glutation stvara i kamo dospijeva. Kod životinja i gljivica sinteza se odvija isključivo u citosolu, tj. u tekućem unutarnjem prostoru stanice. Kod biljaka tome se pridodaje i nastajanje u plastidima. Ipak, molekula se pronalazi praktički u svakom staničnom odjeljku – u staničnoj jezgri, mitohondrijima i endoplazmatskom retikulumu. Da bi to bilo moguće, GSH mora biti aktivno prenošen između tih prostora. Östreicher i Morgan ipak napominju da precizni transporteri koji u pojedinostima upravljaju tom raspodjelom u većini slučajeva još nisu molekularno identificirani. Drugim riječima – rezultat je vidljiv, ali mehanizam koji stoji iza njega poznat je samo djelomično.
Jedna od najstarijih i najbolje dokumentiranih biokemijskih uloga glutationa jest njegova funkcija unutar obitelji glutation-S-transferaza (GST). Ti enzimi spajaju GSH sa stranim tvarima, čineći ih topljivijima u vodi i lakše izlučivim. Fukami je 1980. godine u časopisu Pharmacology & Therapeutics objavio rad o metabolizmu različitih insekticida posredstvom glutation-S-transferaza. Taj tekst pokazuje koliko je GSH već prije više od četiri desetljeća bio središnji pojam u toksikologiji – kao partner za vezivanje koji stanica koristi kako bi se nosila sa stranim tvarima.
Važno za razumijevanje konteksta: oba rada opisuju biokemijske osnove. Nisu to klinička istraživanja na ljudima koja bi dokazivala korist oralnog unosa glutationa. Pitanje koliko se glutation iz kapsule ili praška uopće može apsorbirati u krv i stanice nije obrađeno u ovdje citiranim radovima. Tko traži jednoznačne tvrdnje o zdravstvenom učinku uzimanja glutationa kao dodatka prehrani, u tim izvorima neće ih pronaći.
U svakodnevnom životu glutation se pojavljuje ponajprije u dva oblika: kao reducirani GSH (to je aktivni oblik) i kao oksidirani GSSG, koji se sastoji od dva GSH-molekula međusobno povezana sumpornom vezom. Omjer GSH i GSSG u stanici u stručnoj literaturi smatra se pokazateljem staničnog redoks-stanja. U zdravim stanicama daleko prevladava reducirani oblik – često u omjeru oko 100:1 u korist GSH.
Gradivni element koji najčešće ograničava sintezu GSH jest cistein. Cistein sadrži sumpor i nosi reaktivnu SH-skupinu na kojoj se temelji gotovo cjelokupna funkcija molekule. Prehrambeni izvori cisteina i njegove prekursorske tvari metionina su jaja, mliječni proizvodi, meso i riba te – u manjim količinama – mahunarke, orašidi i sjemenke. Tko se raznovrsno hrani, svom tijelu osigurava sirovine od kojih ono samo stvara glutation.
Valja napomenuti i da se naziv razlikuje ovisno o jeziku i obliku: Glutathion (njemački), glutathione (engleski), GSH kao kratica za reducirani oblik, GSSG za oksidirani. Sve je to isti molekularni sustav, samo različito imenovan ovisno o stanju i jezičnom području.
Poznato i kao
GSH
