Vitamin C

Čovjek je jedna od rijetkih vrsta sisavaca koje ne mogu same sintetizirati vitamin C — za razliku od, primjerice, štakora ili pasa, naše tijelo mora askorbinsku kiselinu unositi hranom. Padayatty i Levine saželi su u časopisu Oral Diseases 2016. zašto to ima važnu ulogu u fiziologiji: vitamin C djeluje kao kofaktor za petnaest enzima u ljudskom tijelu i u stanice ulazi putem dva specifična natrij-ovisna prijenosnika. Njegov oksidacijski produkt dehidroaskorbat pritom koristi prijenosnike glukoze — detalj koji objašnjava zašto koncentracija vitamina C znatno varira u različitim tkivima.

Padayatty i Levine navode da razine u plazmi ovise o četiri čimbenika: unesena količina, bioraspoloživost, bubrežno izlučivanje i potrošnja. Upravo zato pitanje o ispravnom doziranju nije tako jednostavno kako se čini.

Puferiran preparat poput Vitamin C forte 540 iz naše ponude isporučuje po kapsuli 1080 mg vitamina C — raspoređenih u obliku kalcijevog askorbata (1040 mg), magnezijevog askorbata (200 mg), askorbil-palmitata (80 mg) i kalijevog askorbata (50 mg). Za usporedbu: referentna vrijednost EU (NRV) iznosi 80 mg, što znači da jedna kapsula odgovara otprilike 13,5-strukoj toj referentnoj vrijednosti. Srednje velika crvena paprika sadržava otprilike 140 mg vitamina C — dakle, trebalo bi pojesti oko 7 do 8 paprika da bi se dostigla ista količina vitamina C kao u jednoj kapsuli. Za 90 kapsula po cijeni od 35,90 eura, uz uzimanje jedne kapsule dnevno, cijena iznosi oko 40 centi po porciji.

Zašto četiri različita askorbata? Čista askorbinska kiselina je kisela i može izazvati tegobe u osoba s osjetljivim želucem. Mineralne soli askorbinske kiseline — takozvani puferirani oblici — mijenjaju pH-vrijednost. Čini li to u svakodnevnoj primjeni opipljivu razliku, individualno je i u literaturi još nije jednoznačno odgovoreno.

Osim četiriju oblika askorbata, kapsula sadrži i biljne prateće tvari: 84 mg citrus-bioflavonoida s 50 mg hesperidina, 50 mg rutina, 84 mg ekstrakta sjemenki grožđa (od čega 50 mg OPC-a i 80 mg polifenola) te 50 mg kvercetina. Te tvari prirodno se nalaze ondje gdje se vitamin C nalazi u voću — hesperidin, primjerice, u bijeloj kori naranči.

Istraživački je konsenzus o vitaminu C mješovit i mjestimice proturječan. Kaźmierczak-Barańska i suradnici opisali su 2020. u časopisu Nutrients „dva lica" askorbinske kiseline: s jedne strane djeluje kao hvatač slobodnih radikala, a pod određenim uvjetima može djelovati i pro-oksidativno. Autori razmatraju moguće učinke na redoks-ravnotežu u središnjem živčanom sustavu i biomarkere oksidativnih oštećenja DNA — uz jasnu napomenu da su podaci još uvijek nedostatni za konačne zaključke.

Enescu i suradnici istražili su 2022. u Journal of Cosmetic Dermatology lokalne derivate vitamina C, tj. primjenu na koži. Kemijski modificirani oblici trebali bi poboljšati stabilnost i apsorpciju kroz kožu. To se odnosi na kozmetičku primjenu, a ne na oralno uzimanje.

Postoje i područja u kojima je vitamin C intenzivno proučavan, ali su rezultati razočarali. Fujii i suradnici saželi su 2022. u časopisu Anaesthesia, Critical Care & Pain Medicine da vitamin C pri sepsi ostavlja mnoga pitanja otvorenima — početni entuzijazam nakon manjih pozitivnih studija nisu potvrdile veće studije.

Gunton i Bechara pokrenuli su 2023. u Medical Journal of Australia pitanje podcjenjuje li se nedostatnost vitamina C u industrijaliziranim zemljama. Skorbut, klasična bolest uzrokovana manjkom, smatra se rijetkim. No subklinička nedostatnost — vrijednosti ispod optimuma bez akutnih simptoma — pojavljuje se u istraživanjima češće nego što se dugo pretpostavljalo.

Što istraživanja ne pokazuju: do danas ne postoji pouzdani dokaz da visoke doze vitamina C sprječavaju prehladu ili da „jačaju imunološki sustav" u smislu prevencije. Vitamin C sudjeluje u imunološkim funkcijama — to je neupitno. No skok od „sudjeluje" do „štiti od bolesti" znanstveno nije čvrsto potkrijepljen. Tko uzima kapsulu s 1080 mg, treba znati da se znatan dio izlučuje putem bubrega — upravo je to mehanizam koji opisuju Padayatty i Levine.