Biotin

Biotin je mali molekul s velikom ulogom: djeluje kao kofaktor u nekoliko karboksilaza i time izravno sudjeluje u metabolizmu masnih kiselina, aminokiselina te u glukoneogenezi. Jednostavnije rečeno — bez biotina ne mogu funkcionirati enzimi koje tvoje tijelo svakodnevno treba za dobivanje energije.

Naziv vitamin H potječe iz 1930-ih godina i vezan je uz njemačku riječ „Haar" (kosa). Kasnije je tvar dobila sustavniji naziv vitamin B7. Kemijski, biotin pripada vitaminima B topivima u vodi, što znači da se ne pohranjuje u masnom tkivu.

Tvoje tijelo ne može samo sintetizirati biotin. Postoje dva izvora: hrana — ponajprije žumanjak, jetra, orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke i avokado — te bakterije u tvojim crijevima, koje također proizvode biotin. Koliko ga se zapravo apsorbira, ovisi, prema Karachaliou & Livaniou (International Journal of Molecular Sciences 2024, DOI 10.3390/ijms25126578), između ostalog o takozvanom sodium-dependent multivitamin transporteru u crijevima te o dva tjelesna enzima: biotinidazi i holocarboxylase-synthetazi. Ako jedan od tih sustava zakaže, može doći do manjka unatoč normalnom unosu.

Izražen manjak biotina rijedak je. No Mock je u Journal of Nutrition 2017 (DOI 10.3945/jn.116.238956) izvijestio da se blagi, granični manjak može spontano pojaviti kod znatnog udjela žena tijekom normalne trudnoće — uz moguće povećan rizik od urođenih mana. To je jedan od razloga zašto se biotin uopće intenzivnije istraživao.

Tu je i ona priča o kosi. Biotin je kao dodatak prehrani za kosu i nokte postao iznimno popularan. Patel et al. pobliže su to ispitali u Skin Appendage Disorders 2017 (DOI 10.1159/000462981) i došli do poražavajućeg zaključka: unatoč reputaciji, postoje tek ograničeni dokazi da biotin kod zdravih osoba donosi primjetnu korist za rast kose. Yelich et al. (Journal of Clinical and Aesthetic Dermatology 2024) potvrdili su tu ocjenu u novijem pregledu literature. Pozitivni učinci pokazali su se uglavnom tamo gdje je već postojao manjak — ne kod osoba koje su ionako dobro opskrbljene.

Zanimljivo postaje kod visokih doza. Karachaliou & Livaniou (2024) opisuju da se „farmakološki" visoke količine biotina već testiraju kod određenih rijetkih metaboličkih poremećaja. I Mock (2017) spominje da su se vrlo visoke doze biotina istraživale kao terapijski pristup kod multiple skleroze — to je istraživanje, ne preporuka, a stanje dokaza ni izdaleka nije konačno.

Jedan aspekt valja poznavati jer je u praksi zaista relevantan: Mock (2017) izričito upozorava da visoke količine biotina u krvi mogu iskriviti laboratorijske nalaze. Pogođena su uobičajena klinička mjerenja plazmatskih hormona, primjerice vrijednosti štitnjače. Tko redovito uzima biotinske dodatke prehrani u višim dozama, trebao bi to napomenuti prije krvne pretrage. Inače može doći do rezultata koji nema nikakve veze sa stvarnim stanjem.

Malo računice za kontekst: EU referentna vrijednost za biotin iznosi 50 mikrograma na dan. Jedan žumanjak, ovisno o veličini, sadrži oko 10 mikrograma — pet žumanjaka računski bi dakle pokrilo referentnu vrijednost. Kikiriki sadrži oko 17 mikrograma na 100 grama, jedna šaka (oko 30 grama) iznosi dakle oko 5 mikrograma, što je desetina dnevne referentne vrijednosti. Tko se raznoliko hrani jajima, orašastim plodovima i mahunarkama, referentnu vrijednost obično postiže bez dodatka prehrani.

Ono što istraživanja ne pokazuju jednako je važno kao i ono što pokazuju. Ne pokazuju da biotin kod zdravih odraslih s normalnom prehranom čini kosu gušćom, jačom ili da ubrzava njezin rast. Ne pokazuju da visoke doze zdravima donose dodatnu korist. I pokazuju da popularnost tog vitamina znatno premašuje stvarnu bazu dokaza — zapažanje koje se poput crvene niti provlači kroz radove Patel et al. (2017), Yelich et al. (2024) i Mock (2017).

Biotin ostaje esencijalna hranjiva tvar. Samo ne čudotvorno sredstvo kakvim se često prodaje.