Biotin

Biotin je sitna molekula s velikim zadatkom: djeluje kao kofaktor u nekoliko karboksilaza i time izravno sudjeluje u metabolizmu masnih kiselina, aminokiselina i u glukoneogenezi. Drugim riječima — bez biotina ne mogu funkcionirati enzimi koje tvoje tijelo svakodnevno treba za dobivanje energije.

Naziv vitamin H potječe iz 1930-ih godina i odnosi se na njemačku riječ „Haar” (kosa). Kasnije je tvar dobila sustavniji naziv vitamin B7. Kemijski, biotin pripada skupini vitamina B topljivih u vodi i stoga se ne pohranjuje u masnom tkivu.

Tvoje tijelo ne može samo proizvoditi biotin. Postoje dva izvora: hrana — posebice žumanjak, jetra, orašidi, sjemenke, mahunarke i avokado — te bakterije u crijevima, koje također proizvode biotin. Koliko se od toga zaista apsorbira, ovisi prema Karachaliou & Livaniou (International Journal of Molecular Sciences 2024, DOI 10.3390/ijms25126578) između ostalog o takozvanom sodium-dependent multivitamin transporteru u crijevima i o dva tjelesna enzima: biotinidazi i holocarboxylase-sintazi. Ako jedan od tih sustava zakaže, može nastati manjak čak i uz normalnu opskrbu.

Izražen nedostatak biotina je rijedak. Ipak, Mock je u Journal of Nutrition 2017 (DOI 10.3945/jn.116.238956) izvijestio da se blagi, granični manjak može spontano javiti kod znatnog dijela žena tijekom normalne trudnoće — uz moguće povećan rizik od prirođenih mana. To je jedan od razloga zašto je biotin uopće intenzivnije istraživan.

Tu je i priča o kosi. Biotin je postao iznimno popularan kao dodatak za kosu i nokte. Patel et al. pobliže su to istražili u Skin Appendage Disorders 2017 (DOI 10.1159/000462981) i došli do otriježnjujućeg zaključka: unatoč reputaciji, postoje samo ograničeni dokazi da biotin kod zdravih osoba donosi primjetnu korist za rast kose. Yelich et al. (Journal of Clinical and Aesthetic Dermatology 2024) potvrdili su tu ocjenu u novijem pregledu literature. Pozitivni učinci pokazali su se uglavnom tamo gdje je već postojao manjak — ne kod osoba koje su ionako dobro opskrbljene.

Zanimljivo postaje pri visokim dozama. Karachaliou & Livaniou (2024) opisuju da se „farmakološki” visoke količine biotina sada testiraju kod određenih rijetkih metaboličkih defekata. I Mock (2017) spominje da su se vrlo visoke doze biotina istraživale kao terapijski pristup kod multiple skleroze — to je istraživanje, a ne preporuka, i stanje dokaza tu je daleko od zaključenog.

Jednu stvar treba znati jer je u praksi zaista relevantna: Mock (2017) izričito upozorava da visoke razine biotina u krvi mogu iskriviti laboratorijske nalaze. Pogođena su uobičajena klinička mjerenja plazmenih hormona, primjerice vrijednosti štitnjače. Tko redovito uzima preparate biotina u višim dozama, trebao bi to napomenuti prije krvne pretrage. Inače može doći do rezultata koji nema nikakve veze sa stvarnim stanjem.

Malo računice za orijentaciju: EU-referentna količina za biotin iznosi 50 mikrograma na dan. Jedan žumanjak sadrži ovisno o veličini oko 10 mikrograma — pet žumanjaka bi dakle računski pokrilo referentnu količinu. Kikiriki isporučuje oko 17 mikrograma na 100 grama, šaka (oko 30 grama) dolazi tako na oko 5 mikrograma, dakle jednu desetinu dnevne referentne vrijednosti. Tko se raznoliko hrani jajima, orašidima i mahunarkama, referentnu količinu uglavnom dostiže bez dodatka prehrani.

Ono što istraživanja ne pokazuju jednako je važno kao ono što pokazuju. Ne pokazuju da biotin kod zdravih odraslih osoba s normalnom prehranom čini kosu gušćom, bržom u rastu ili jačom. Ne pokazuju da visoke doze donose dodatnu korist zdravim osobama. A pokazuju da popularnost ovog vitamina znatno premašuje njegovu stvarnu bazu dokaza — opažanje koje poput crvene niti prolazi kroz radove Patel et al. (2017), Yelich et al. (2024) i Mock (2017).

Biotin ostaje esencijalna hranjiva tvar. Samo ne čudotvorni lijek kakav se često prodaje.