Tko stoji pred policama u bio-dućanu i želi znati je li neka životinja patila zbog određenog proizvoda, najprije traži simbol: stiliziranu suncokretovu cvijeticu, slovo V s listom ili zelenu kvačicu. Ti se simboli nazivaju veganskim oznakama, a iza njih stoje privatne organizacije za dodjelu s vlastitim katalozima provjere. Državna veganska certifikacija zasad ne postoji ni u Njemačkoj ni u EU.
Najpoznatija oznaka je Veganska cvjetica (Veganblume) britanskog Vegan Societyja, koja se dodjeljuje od 1990. godine. Sam Vegan Society osnovan je još 1944. i skovao je pojam „vegan". U Njemačkoj je također vrlo raširena oznaka V-Label, kojom upravlja European Vegetarian Union, a razlikuje kategorije „vegetarijansko" i „vegansko".
Što konkretno provjeravaju organizacije za dodjelu? Odlučujuće su dvije razine. Prva: popis sastojaka. Nikakvo meso, nikakva riba, nikakvo mlijeko, nikakvo jaje, nikakav med, nikakva želatina, nikakav pčelinji vosak, nikakav karmin, nikakav šelak, nikakva sirutka, nikakav kazein, nikakva laktoza iz mlijeka. Druga: proces proizvodnje. Tu spadaju pomoćna sredstva za filtriranje poput želatine pri bistrenju vina, nosači aroma, vitamin D3 iz lanolina ili šećer filtriran kroz koštani ugljen. Dakle, neki proizvod može imati potpuno biljni popis sastojaka, a ipak ne proći provjeru, ako su u procesu korištene tvari životinjskog podrijetla.
Treća točka tiče se testiranja na životinjama. Veganska cvjetica zahtijeva da ni gotovi proizvod ni njegovi sastojci nisu testirani na životinjama — ni od strane proizvođača ni od trećih osoba koje djeluju u njegovo ime. Za kozmetiku je to od 2013. ionako obvezno na razini cijele EU, no za prehrambene proizvode, sredstva za čišćenje i dodatke prehrani ta se obveza ne primjenjuje automatski.
Jedna točka koja često izaziva rasprave jest unakrsna kontaminacija. U pogonima koji prerađuju i proizvode životinjskog podrijetla nije uvijek moguće isključiti da tragovi dospiju u gotovi proizvod. Vegan Society pri Veganskoj cvjetici prihvaća proizvode ako je proizvođač poduzeo sve razumne mjere odvajanja. Za kupca to znači: oznaka ne jamči „laboratorijski dokazano nula molekula životinjskog podrijetla", već „vegansko prema pravilima organizacije za dodjelu".
Troškove certifikacije snose proizvođači. Za Vegansku cvjeticu plaća se godišnja naknada za licenciju koja ovisi o prihodu od licenciranog proizvoda. Za male radionice to je nemali izdatak, što je jedan od razloga zašto mnogi iskreno veganski proizvodi u malim serijama uopće ne nose oznaku. Obrnuti zaključak stoga ne vrijedi: „bez oznake" ne znači „nije vegansko".
Ako grubo izračunamo što takva certifikacija praktično znači: proizvođač s 20 proizvoda mora za svaki pojedini dostaviti potpunu recepturu, sve prethodne faze i korake u procesu. Za dodatak prehrani s 8 sastojaka i po 3 pomoćne tvari u preradi to je 24 pojedinačne potvrde po proizvodu, dakle 480 potvrda za cijeli asortiman. Svaka promjena recepture pokreće novu provjeru. To objašnjava zašto mali asortimani radionica koji se često mijenjaju rijetko imaju sveobuhvatnu certifikaciju.
S pravnog gledišta, pojam „vegansko" u EU do danas nije zakonski definiran. Članak 36. Uredbe o informiranju potrošača o hrani (EU Uredba 1169/2011) predviđa takvu definiciju, no ona nije provedena već više od deset godina. Do tada struka radi prema dobrovoljnoj preporuci Konferencije ministarstva za zaštitu potrošača iz 2016. godine. Ta preporuka osnova je na koju se poziva i većina njemačkih tijela za provjeru.
Što veganska oznaka ne govori: ništa o bio-kvaliteti, ništa o pravednoj trgovini, ništa o regionalnom podrijetlu, ništa o hranjivim vrijednostima, ništa o sadržaju šećera. Certificirana veganska čokoladna pločica s 45 grama šećera na 100 grama i dalje je slatki proizvod. Oznaka govori isključivo o sastojcima životinjskog podrijetla — ništa više. Tko traži sveobuhvatniju etičku ili ekološku izjavu, mora obratiti pažnju i na druge oznake, primjerice EU-bio-logo, Naturland, Demeter ili Fairtrade.
U svakodnevnoj kupnji to znači: oznaka štedi istraživanje. Bez oznake preostaje pogled na popis sastojaka, dopunjen upitom proizvođaču o pomoćnim tvarima u preradi. Oboje je legitimno, oboje vodi do veganskih proizvoda. Razlika je u trudu koji si kupac sam želi uložiti.
Poznato i kao
veganska oznaka, veganska oznaka, Veganski cvijet
