Ekstrakt korijena baldrijana može se od serije do serije znatno razlikovati. Tlo, vrijeme berbe, sušenje i otapalo određuju koliko od stvarnog sastojka na kraju završi u bočici ili kapsuli. Upravo tu nastupa standardizirani ekstrakt: proizvođač jamči da je određena referentna tvar prisutna u definiranoj koncentraciji — bez obzira na to je li biljka potjecala iz sušne ili vlažne sezone.
Načelo funkcionira ovako: iz osušenog biljnog materijala dobiva se sirovi ekstrakt pomoću vode, alkohola ili mješavine alkohola i vode. Taj se sirovi ekstrakt analizira, najčešće metodom HPLC (tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti). Ako analiza pokaže da referentne tvari ima premalo, ekstrakt se obogaćuje. Ima li je previše, razrjeđuje se. Rezultat je ekstrakt s točno određenim postotkom — na primjer "standardizirano na 5 % withanolida" ili "standardizirano na 3 % rosavina".
Razliku u odnosu na klasični suhi ekstrakt najlakše je prikazati računski. Uzmeš li kapsulu s 300 mg ekstrakta ashwagandhe standardiziranog na 5 % withanolida, dobiveš 15 mg withanolida po kapsuli. Kod nestandardiziranog praška iz istog korijena sadržaj withanolida može varirati između 0,1 % i više od 3 % — ista količina kapsule može dakle sadržavati između 0,3 mg i 9 mg aktivne tvari. Faktor je 30. Za ponovljivost studije to je ključno.
Upravo zato gotovo sva klinička istraživanja rade sa standardiziranim ekstraktima. Darbinyan i sur. testirali su 2000. godine u časopisu Phytomedicine ekstrakt Rhodiola rosea pod oznakom SHR-5 na 56 mladih liječnika tijekom noćnih dežurstava. Ekstrakt je primjenjivan u niskoj dozi kroz dva tjedna, u usporedbi s placebom u cross-over dizajnu. Autori su izvijestili o promjenama u tzv. indeksu umora koji obuhvaća koncentraciju, kratkoročno pamćenje i sposobnost računanja. Bez standardizacije na SHR-5 rezultat ne bi bio ponovljiv — svaka nova studija počinjala bi s drukčijim ekstraktom.
Slično su postupili Chandra Shekhar i sur. u časopisu Advances in Therapy 2024. Ispitivali su standardizirani ekstrakt baldrijana (Valeriana officinalis) u randomiziranoj, dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj studiji na osobama s poteškoćama sa spavanjem. I ovdje je standardizacija bila preduvjet da se uopće može iznijeti ikakav zaključak o ispitivanom ekstraktu.
Još jedan primjer daju Briskey i sur. u časopisu Nutrients 2022. Ispitivali su standardizirani ekstrakt sicilijske krvave naranče "Moro", podešen na antocijane — posebice cijanidin-3-glukozid. Šest su mjeseci odrasle osobe s prekomjernom tjelesnom masom između 20 i 65 godina primale ili ekstrakt ili placebo. Mjereni su tjelesna masa i sastav tijela. Na kraju se u skupini koja je uzimala ekstrakt pokazala promjena tjelesne mase od 4,2 % u usporedbi s 2,2 % u skupini s placebom (p = 0,015). Kod opsega bokova razlika je iznosila 3,4 cm naspram 2,0 cm.
Pattojoshi i sur. istraživali su pak u časopisu Stress 2026. standardizirani ekstrakt Withania somnifera koji se na tržištu prodaje pod nazivom Ashwagen®. Kroz 60 dana 60 je pacijenata sa stresom, anksioznošću i povišenim krvnim tlakom primalo ili 300 mg tog ekstrakta ili placebo. I u tom je slučaju precizna definicija ekstrakta bila središnja — bez nje studija ne bi imala nikakvu vezu s konkretnim proizvodom.
Važno je pošteno navesti granice: standardizacija govori da je određena referentna tvar prisutna u definiranoj količini. Ne govori da je ta tvar jedini ili najvažniji djelotvorni sastojak biljke. Kod baldrijana su se dugo smatrali presudnima valepotrijati, zatim valerenske kiseline — danas istraživači pretpostavljaju da je u igri međudjelovanje više tvari. Ekstrakt podešen na valerensku kiselinu dakle nije automatski „bolji" od cjelovitog izvlačka, samo je usporediviji.
Ono što standardizacija ne uključuje: iskaz o pesticidima, teškim metalima ili mikrobiološkom opterećenju. To su zasebna ispitivanja koja se provode dodatno uz analizu aktivnih tvari. Tko kupuje standardizirani ekstrakt, trebao bi pitati za oboje: za zajamčeni sadržaj aktivne tvari i za analize čistoće.
U Njemačkoj i EU standardizirani biljni ekstrakti nalaze se kako u dodacima prehrani tako i u odobrenim biljnim lijekovima. Lijekovna varijanta dodatno se ispituje prema zahtjevima Europske farmakopeje, gdje je standardizacija obvezna. Kod dodataka prehrani ona je dobrovoljna — što je jedan od razloga zašto navodi na etiketama mogu biti toliko različiti.
Poznato i kao
Normirani ekstrakt, Standardizirani ekstrakt
