Bere se ne glavni korijen, nego bočni korijeni za pohranu hranjivih tvari, koji leže do pola metra duboko u pješčanom tlu. U njima se nakupljaju iridoidni glikozidi tipični za vražju kandžu, a najvažniji je harpagozid. Nakon berbe komadi korijena se sijeku i suše — od toga nastaju čajevi, suhi ekstrakti, tinkture i kapsule. Tradicionalna upotreba naroda San i drugih skupina u južnoj Africi seže daleko u prošlost; u Europu je biljka stigla tek u 20. stoljeću.
O istraživanjima: Chrubasik je u preglednom radu (Phytotherapy Research 2004) analizirao klinička istraživanja različitih pripravaka od Harpagophytuma. Njegov je zaključak bio odmjeren — pripravci s 50 do 60 mg harpagozida po dnevnoj dozi pružali su u ispitanim studijama pouzdanije podatke od etanolnog ekstrakta s otprilike polovicom te količine. Chrubasik je ipak naglasio da su za sve ekstrakte potrebna potvrdna istraživanja prije nego što bi mogli ući u smjernice za liječenje. Iste je godine Chrubasik dopunio ESCOP monografiju o Harpagophytum procumbens (Phytomedicine 2004, DOI 10.1016/j.phymed.2004.03.003).
Širok pregled teme dali su Brendler i sur. u Journal of Herbal Pharmacotherapy 2006: sustavni pregledni rad suradnje Natural Standard Research Collaboration koji je uz kliničke podatke obuhvatio i farmakokinetiku, interakcije, nuspojave i toksikologiju.
Znatno aktualnija je analiza Bargsten & Seifert u Naunyn-Schmiedeberg's Archives of Pharmacology 2025. Autori su detaljno pregledali 88 proizvoda s vražjom kandžom i primijenili 16 kriterija, uključujući interakcije, nuspojave i preporučenu dnevnu dozu. Uspoređivane su tri kategorije: dodaci prehrani, dijetetska hrana i biljni lijekovi. Ključno pitanje bilo je koliko su potrošači transparentno informirani o pojedinom proizvodu — a tu su se između kategorija pokazale znatne razlike.
Što istraživanja ne pokazuju: ne postoje zdravstvene tvrdnje (health claims) odobrene na razini EU za vražju kandžu kao hranu ili dodatak prehrani. Velika potvrdna istraživanja koja je Chrubasik zahtijevao nisu dostavljena u mjeri u kojoj bi to bilo uobičajeno za preporuke u smjernicama, ni dva desetljeća kasnije. Tko uzima vražju kandžu, čini to na temelju tradicionalne primjene i istraživačke osnove koja je obećavajuća, ali još nije konačno potvrđena.
Računski primjer za razumijevanje doze: ako neko istraživanje koristi 50 do 60 mg harpagozida dnevno, a osušeni korijen vražje kandže ovisno o podrijetlu sadrži oko 1 do 2 posto harpagozida, tada dnevna doza iz istraživanja odgovara računski 2,5 do 6 g čiste biljne droge. Kod koncentriranog ekstrakta s 5 posto harpagozida to bi bio samo oko 1 do 1,2 g ekstraktnog praha. Stoga kod proizvoda nije presudna količina korijena, nego iskazani sadržaj harpagozida — a upravo taj podatak, prema analizi Bargsten & Seifert (2025), nije na svakoj ambalaži jasno vidljiv.
O održivosti: vražja kandža i danas se uglavnom sakuplja u divljini, ponajprije u Namibiji. Europska potražnja ponegdje je stavila populacije pod pritisak, zbog čega su uvedeni certificirani programi sakupljanja. Pri kupnji stoga vrijedi pogledati iz koje zemlje korijen potječe i je li istaknuto održivo sakupljanje u divljini.
U kuhinji vražja kandža nema nikakvu ulogu — korijen je vrlo gorak i ne upotrebljava se kao začin ni kao namirnica u užem smislu. Uobičajeni oblici primjene su čaj od rezanog korijena, vodeni ili etanolni ekstrakti u obliku kapsula i tableta te tekuće tinkture.
Djelovanje
Chrubasik je u Phytotherapy Research 2004 analizirao klinička istraživanja i utvrdio da su pripravci s 50 do 60 mg harpagozida dnevno u ispitanim studijama davali pouzdanije podatke od niže doziranih ekstrakata. Sam je zahtijevao daljnja potvrdna istraživanja prije nego što bi preporuke za smjernice liječenja bile moguće. Brendler i sur. (Journal of Herbal Pharmacotherapy 2006) izradili su sustavni pregledni rad koji je obuhvatio i interakcije i nuspojave.
Doziranje
U istraživanjima koje je analizirao Chrubasik (Phytotherapy Research 2004) korišteni su pripravci s 50 do 60 mg harpagozida dnevno. Preračunato na osušeni korijen s 1 do 2 posto harpagozida, to odgovara otprilike 2,5 do 6 g droge dnevno; kod koncentriranog ekstrakta s 5 posto harpagozida znatno manje. Analiza Bargsten & Seifert (Naunyn-Schmiedeberg's Archives of Pharmacology 2025) pokazala je da se podaci o dnevnoj dozi znatno razlikuju ovisno o kategoriji proizvoda.
Prirodni izvori
Vražja kandža raste u divljini savana i polusušnim predjelima Južne Afrike, Namibije i Bocvane.
Česta pitanja
Odakle potječe ime vražja kandža?
Od plodova biljke. Oni nose drvene kukice koje se hvataju za kopita i dlaku životinja u paši — otuda i drugi naziv 'trampelklette'. Sam korijen izgleda posve neupečatljivo.
Što je harpagozid?
Harpagozid je iridoidni glikozid i najpoznatija aktivna tvar korijena vražje kandže. Prema njemu se standardizira sadržaj aktivnih tvari u ekstraktu. U istraživanjima koje je analizirao Chrubasik (2004) dnevne su doze iznosile 50 do 60 mg.
Po čemu prepoznati dobar proizvod?
Po iskazanom sadržaju harpagozida po dnevnoj dozi, a ne po samoj količini korijena. Bargsten & Seifert kritizirali su 2025. da taj podatak nije bio jasno vidljiv ni izdaleka kod svih od 88 ispitanih proizvoda.
Je li sakupljanje u divljini problem?
Vražja kandža sakuplja se uglavnom u Namibiji, Južnoj Africi i Bocvani. Europska potražnja ponegdje je opteretila populacije. Danas postoje certificirani programi sakupljanja — na ambalaži vrijedi provjeriti podrijetlo i potvrdu o održivosti.
Mogu li vražju kandžu pripremiti kao čaj?
Da, od rezanog osušenog korijena. Napitak je izrazito gorak. Standardizacija na određeni sadržaj harpagozida teže je kontrolirati u čaju nego u definiranom ekstraktu.
Postoje li odobrene zdravstvene tvrdnje?
Za vražju kandžu kao dodatak prehrani u EU nisu odobrene nikakve zdravstvene tvrdnje (health claims). Za biljne lijekove vrijede drugačija pravila — to je jedna od razlika koje su Bargsten & Seifert (2025) razradili između kategorija proizvoda.
Zašto se ekstrakti toliko razlikuju?
Jer se razlikuju otapalo (voda, etanol), omjer droge i ekstrakta te standardizacija. Chrubasik je 2004. pokazao da su pripravci s 50 do 60 mg harpagozida dnevno u istraživanjima bili uspješniji od etanolnog ekstrakta s otprilike polovicom te količine.
Znanstveni izvori
Brien, S., Lewith, G. T., & McGregor, G. (2006). Devil's Claw (Harpagophytum procumbens) as a treatment for osteoarthritis: a review of efficacy and safety. Journal of alternative and complementary medicine, 12(10), 981-993. European Medicines Agency (EMA). (2016). European Union herbal monograph on Harpagophytum procumbens DC. and/or Harpagophytum zeyheri Decne., radix.
