Sama biljka potječe iz mediteranskog područja. U njemačkom govornom području poznata je kao „krastavičina trava" jer svježi listovi snažno mirišu na krastavac. Danas se uzgaja u velikom dijelu Europe i Sjeverne Amerike – dijelom kao ukrasna biljka u vrtovima, a dijelom namjenski kao uljarica na poljoprivrednim površinama. Za dobivanje ulja koriste se isključivo sitne, crne sjemenke koje sazrijevaju nakon cvatnje. Jedan kilogram sjemenki boražine daje, ovisno o tehnici prešanja, između 250 i 300 mililitara ulja.
Botanički, boražina pripada porodici boražinovki (Boraginaceae). U toj porodici prirodno se nalaze pirolizidinijski alkaloidi – spojevi koji u višim dozama mogu oštetiti jetru. Zato se pri proizvodnji ulja i dodataka prehrani iz boražine uobičajeno provodi korak pročišćavanja kojim se ti alkaloidi uklanjaju ili smanjuju ispod granične vrijednosti Saveznog instituta za procjenu rizika (0,007 mikrograma po kilogramu tjelesne mase na dan). Stoga pri kupnji ulja boražine treba obratiti pažnju na napomenu „bez PA" ili „ispitano na pirolizidinijske alkaloide".
O stanju istraživanja: aktualni pregledni članak Slama i sur. u časopisu Chemistry & Biodiversity (2024) sažima dosadašnja istraživanja o Borago officinalis. Autori prikupljaju podatke o tome koji su sastojci – ponajprije fenolne kiseline, flavonoidi, antocijani, alkaloidi i terpeni – dokazani u listovima, cvjetovima, sjemenkama i korijenu biljke te koje su biološke aktivnosti opisane u laboratorijskim i životinjskim modelima. Naglašeno je da većina tih učinaka potječe iz in-vitro i in-vivo modela, a ne iz velikih kliničkih studija na ljudima.
Stariji rad Lozano-Baena i sur., objavljen u časopisu Nutrients (2016.), istraživao je Borago officinalis na modelu voćne mušice (Drosophila SMART-test) i na HL-60 stanicama, ljudskoj leukemijskoj staničnoj liniji. Divlja forma biljke pokazala je u tom staničnom sustavu antigenotoksične učinke, a IC50 vrijednosti za citotoksično djelovanje iznosile su 0,49 mg/ml (divlja forma) i 0,28 mg/ml (kulturna forma). Što te brojke znače za čovjeka, ne može se zaključiti iz staničnog pokusa – one opisuju isključivo ponašanje izoliranih stanica u epruveti.
Podjednako je važno i ono što istraživanja do sada nisu pružila: EFSA nije odobrila nijednu zdravstvenu tvrdnju za ulje boražine ili GLA. Tvrdnje poput „pomaže kod atopijskog dermatitisa" ili „djeluje protiv reumatizma" nisu dopuštene u EU, čak i ako se u literaturi mogu pronaći pojedine studije o tim temama. Podaci iz velikih, randomiziranih studija na ljudima za ulje boražine mnogo su skromniji nego što se često prikazuje.
U kuhinji čisto ulje boražine gotovo nema primjene jer je osjetljivo na toplinu i brzo postaje užeglo. Koristi se gotovo isključivo u kapsulama ili u kozmetičkim pripravcima poput krema i ulja za masažu. Svježi listovi, s druge strane, klasičan su sastojak frankfurtskog zelenog umaka – zajedno s peršinom, vlascem, krasuljcem, kiseljakom, pimpinelom i vrtnim kresom. Sedam začinskih biljaka, a jedna od njih je boražina.
Računski: standardna komercijalna kapsula najčešće sadrži 500 mg ulja boražine, što odgovara otprilike 100 mg GLA. Kada bismo tu količinu htjeli unijeti svježim listovima boražine, ne bismo daleko stigli – zelena biljna masa praktički ne sadrži GLA, koja se nalazi isključivo u zrelim sjemenkama. Jedna žlica sjemenki boražine (oko 10 g) sadrži računski otprilike 300–450 mg GLA, što odgovara trima do četirima kapsulama.
Djelovanje
Slama i sur. u preglednom članku u Chemistry & Biodiversity (2024) izvještavaju o in-vitro i in-vivo istraživanjima vrste Borago officinalis u kojima su uočene antioksidativne, antimikrobne te protuupalne i imunomodulatorne aktivnosti – pripisane fenolnim kiselinama, flavonoidima i antocijanima. Lozano-Baena i sur. opisali su u Nutrients (2016) antigenotoksične učinke u modelu na vrstama Drosophila te citotoksične IC50 vrijednosti od 0,49 mg/ml (divlja forma) i 0,28 mg/ml (kultivirana forma) na stanicama HL-60. Zaključke primjenjive na ljude iz tih modela nije moguće izvesti.
Doziranje
U praksi se kapsule ulja boražine najčešće doziraju s 500 mg ulja, što odgovara otprilike 100 mg gama-linolenske kiseline. Kliničke studije s jedinstvenim protokolom doziranja nisu obuhvaćene dostupnom literaturom, pa stoga nije moguće navesti konkretne preporuke o uzimanju temeljene na studijama. Granična vrijednost Saveznog instituta za procjenu rizika (BfR) za pirolizidinske alkaloide iznosi 0,007 µg po kilogramu tjelesne mase na dan – što je razlog za upotrebu isključivo provjerenih ulja s niskim sadržajem PA.
Prirodni izvori
Boražina je autohtona u mediteranskom području, ali se danas uzgaja u mnogim dijelovima Europe i Sjeverne Amerike kao vrtna i kulturna biljka.
Česta pitanja
Što je gama-linolenska kiselina?
GLA je višestruko nezasićena omega-6 masna kiselina. Tijelo je teorijski može samo sintetizirati iz linolne kiseline, ali taj korak pretvorbe odvija se u ograničenom opsegu. Sjemenke boražine sadrže 17–25 % GLA i time su najbogatiji biljni izvor.
Koja je razlika između ulja boražine i ulja noćurka?
Oba sadrže GLA, ali u različitim koncentracijama. Ulje noćurka sadrži 8–10 %, ulje boražine 17–25 %. Za istu količinu GLA potrebno je dakle otprilike dvostruko više ulja noćurka.
Što su pirolizidinijski alkaloidi i zašto su važni?
PA su prirodni biljni spojevi koji se nalaze u boražinovkama poput boražine. U višim dozama mogu oštetiti jetru. Ozbiljni proizvođači pročišćuju ulje tako da sadržaj ostane ispod graničnih vrijednosti koje navodi Savezni institut za procjenu rizika.
Može li se ulje boražine koristiti za kuhanje?
Ne, za to nije pogodno. Ulje je osjetljivo na toplinu i brzo oksidira. Koristi se gotovo isključivo u kapsulama ili u kozmetici.
Jesu li svježi listovi isto što i ulje?
Ne. GLA se nalazi isključivo u zrelim sjemenkama. Svježi listovi boražine mirišu na krastavac i koriste se u frankfurtskom zelenom umaku, ali praktički ne sadrže gama-linolensku kiselinu.
Po čemu se prepoznaje kvalitetno ulje boražine?
Po napomeni o ispitivanju na PA ili o odsutnosti PA, po visokom sadržaju GLA (navedenom u postocima ili mg po kapsuli) te po tamnoj boci ili kapsuli zaštićenoj od svjetla. Hladno prešano ulje treba preferirati pred rafiniranim.
Zašto se boražina zove i krastavičina trava?
Svježi listovi sadrže aromatske tvari koje snažno podsjećaju na salatu krastavac. Tko zgnječi list, odmah osjeti tu sličnost. Botanički, boražina nema nikakve veze s krastavcem – pripada posve drugoj biljnoj porodici.
Znanstveni izvori
- Borage oil in the treatment of atopic dermatitis (https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0899900709004468) - Dietary exposure assessment to pyrrolizidine alkaloids in the European population (https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2016.4572)
