Prema Anwaru i sur. (Phytotherapy Research 2007.), listovi sadrže kombinaciju mineralnih tvari, proteina, beta-karotena, aminokiselina i fenolnih spojeva. Ondje se, između ostalog, navode zeatin, kvercetin, beta-sitosterol, kafeoilkinična kiselina i kemferol. To objašnjava zašto je moringa botanički zanimljiva — no ne i to da kod ljudi ima određeni učinak.
Kakav je trenutni stav znanosti? Stohs i Hartman saželi su 2015. u Phytotherapy Research pet humanskih studija s prahom od listova. Te su studije uočile učinke na razinu šećera u krvi i krvnih masti kod sudionika. U humanskim studijama nisu zabilježeni štetni učinci. Radi se o maloj bazi podataka — pet studija iznenađujuće je malo za biljku s ovolikim medijskim prisustvom. Sami autori ističu da mnoge dalekosežnije tvrdnje potječu iz pokusa na životinjama i kultura stanica.
Najopsežnija kvantitativna analiza do danas potječe od Watanabea i sur. (Molecules 2021.). Oni su analizirali 44 studije s ukupno 349 dijabetičnih glodavaca koji su primali ekstrakt moringe, u usporedbi s 350 kontrolnih životinja. Važno je znati: radilo se o meta-analizi na štakorima i miševima, ne na ljudima. Ono što djeluje u životinjskom modelu ne mora nužno dati isti rezultat kod ljudi. To ograničenje u marketingu vezanom uz moringu gotovo uvijek izostaje.
Pareek i sur. objavili su 2023. u International Journal of Molecular Sciences opsežan pregledni rad koji objedinjuje tradicionalne primjene, fitokemiju i farmakološke studije. I tu je jasno: tradicionalna primjena je široko dokumentirana, klinički dokazi na ljudima nisu.
Što praktično zanima kupce: koliko se praška od listova inače koristi? U literaturi (Stohs i Hartman 2015.) u humanim studijama korišteni su pripravci od praška od listova, uglavnom u rasponu od nekoliko grama dnevno. Za usporedbu: jedna ravna žličica praška od listova moringe teži otprilike 2 grama. Tko koristi 4 grama, dolazi na otprilike dvije žličice — to je vidljiva količina u čaši i ima snažan, zeleni okus, sličan jako kuhanom špinatu s blago gorkom notom nalik na hren. Otuda potječe i njemački naziv Meerrettichbaum (drvo hrena): korijen sadrži oštre glukozinolate.
Sigurnost: Abdull Razis i sur. (Asian Pacific Journal of Cancer Prevention 2014.) te Stohs i Hartman (2015.) suglasno navode da su vodni ekstrakti listova u studijama na životinjama pokazali visoku sigurnosnu granicu. U dosad objavljenim humanim studijama nisu dokumentirani neželjeni učinci. No to ne znači da je moringa prikladna za svakoga — u trudnoći, tijekom dojenja i uz uzimanje lijekova, posebno onih za snižavanje šećera ili krvnog tlaka, preporučljivo je posavjetovati se s liječnikom, upravo zato što su u studijama na životinjama uočeni učinci na glukozu i lipide.
Što istraživanja ne pokazuju: ne postoje pouzdani dokazi da moringa liječi bolesti. Naziv „čudotvorno drvo" prijevod je engleskog „miracle tree" iz etnobotaničke tradicije — nije znanstvena potvrda kvalitete. Velike, dugoročne intervencijske studije na ljudima nedostaju. Moringa se ne pojavljuje na EU-popisu odobrenih zdravstvenih tvrdnji (health claims). Prema tome, zakonski se ne smije iznositi nikakva tvrdnja o zdravstvenom učinku.
Tko želi koristiti moringu, trebao bi je gledati onako kako ona i jest: kao hranjivima bogat, zelen lisni proizvod od tradicionalno korištene biljke s zanimljivom, ali još uvijek skromnom bazom kliničkih podataka za ljude.
Djelovanje
O trenutnom stanju istraživanja: Stohs i Hartman (Phytotherapy Research 2015.) saželi su pet humanskih studija s prahom od listova moringe koje su istraživale učinke na razinu šećera u krvi i krvnih masti. Watanabe i sur. (Molecules 2021.) analizirali su u meta-analizi 44 studije na životinjama s 349 dijabetičnih glodavaca. Klinički dokazi na ljudima do sada su oskudni; odobrene zdravstvene tvrdnje prema pravu EU ne postoje.
Doziranje
U studijama na ljudima koje su saželi Stohs i Hartman (2015.) korišten je prah od listova, uglavnom u rasponu od nekoliko grama dnevno. Jedna ravna žličica odgovara otprilike 2 grama praška. Opća, znanstveno potkrijepljena preporuka o unosu za zdrave odrasle osobe ne postoji — istraživačka osnova na ljudima za to je premala.
Prirodni izvori
Listovi drveta moringe (Moringa oleifera)
Česta pitanja
Odakle potječe naziv čudotvorno drvo?
Naziv je prijevod engleskog izraza "miracle tree" iz etnobotaničke tradicije. Opisuje raznovrsnu primjenu biljke u zemljama podrijetla, a ne znanstveno dokazani učinak. U EU nisu odobrene zdravstvene tvrdnje za moringu.
Kako okusi prah od listova moringe?
Snažno zeleno, blago gorko, s naznakama oštrine nalik hrenu. Otuda i naziv 'hrenovac' (njem. Meerrettichbaum). Mnogi ga miješaju u smoothije ili sokove jer se čisti okus treba naviknuti.
Je li moringa istražena u studijama na ljudima?
Da, ali baza dokaza je skromna. Stohs i Hartman (2015.) saželi su pet humanskih studija s prahom od listova. Veći dio objavljenih istraživanja potječe iz pokusa na životinjama i staničnih kultura.
Jesu li u studijama zabilježene nuspojave?
U dosad objavljenim humanim studijama prema Stohsu i Hartmanu (2015.) nisu zabilježeni neželjeni učinci. Studije na životinjama s vodenim ekstraktima listova pokazale su visoku sigurnosnu granicu. Ipak vrijedi: u trudnoći, tijekom dojenja i uz uzimanje lijekova prethodno se posavjetuj se s liječnikom.
Koja je razlika između praška od listova i ekstrakta?
Prah od listova je potpuni osušeni i samljeveni list. Ekstrakti su pripravci dobiveni ekstrakcijom — uglavnom vodenom ili alkoholnom — u kojima su određeni sastojci u koncentriranom obliku. Većina humanskih studija prema Stohsu i Hartmanu (2015.) radila je s prahom od listova.
Koji se sastojci nalaze u listovima moringe?
Anwar i sur. (2007.) opisuju između ostalog beta-karoten, aminokiseline, mineralne tvari, proteine te biljne tvari kao što su kvercetin, kemferol, zeatin, beta-sitosterol i kafeoilhinska kiselina. Točan sastav varira ovisno o podrijetlu, vremenu berbe i načinu obrade.
Mogu li koristiti moringu svakodnevno?
Za dugoročno uzimanje nedostaju opsežne humanske studije. Dosadašnje kratkoročne studije prema Stohsu i Hartmanu (2015.) ne upućuju na probleme, ali su vremenski ograničene. Uz trajnu primjenu, preporučljivo je to razgovoriti sa svojim liječnikom — posebno uz postojeće bolesti.
Znanstveni izvori
PubMed, Healthline
