Resveratrol (kemijski naziv: 3,4',5-trihidroksi-trans-stilben) je tzv. fitoaleksin. Biljka ga stvara kao reakciju na stres, primjerice napad gljivica ili UV-zračenje. Posebno ga je puno u kožici crnog grožđa, a nalazi se i u kikiriju, bobičastom voću te u korijenu japanskog dvornika (Polygonum cuspidatum), iz kojeg većina dodataka prehrani dobiva ekstrakt. U bobicama poput maline i dude ima ga u manjim količinama.
Istraživačka literatura je opsežna, ali neujednačena. Meng i sur. opisali su u časopisu Molecules 2021. (10.3390/molecules26010229) imunomodulatorne učinke resveratrola u staničnim kulturama i životinjskim modelima te su razjasnili temeljne signalne putove. Zhou i sur. saželi su u Oxidative Medicine and Cellular Longevity 2021. (10.1155/2021/9932218) koji su mehanizmi istraživani u kontekstu procesa starenja — uključujući utjecaje na oksidativni stres, mitohondrijsku funkciju i apoptozu. Galiniak i sur. objavili su u Acta Biochimica Polonica 2019. (10.18388/abp.2018_2749) opsežan pregled in vitro i in vivo istraživanja. Meng i sur. opisali su dodatno antioksidativna i antikarcinogena svojstva na molekularnoj razini.
To je jedna strana priče. Druga se zove bioraspoloživost — i tu stvari postaju razočaravajuće. Walle je u Annals of the New York Academy of Sciences 2011. (10.1111/j.1749-6632.2010.05842.x) opisao oralnu apsorpciju kod ljudi: oko 75 posto resveratrola apsorbira se kroz crijevnu stijenku, no naknadni metabolizam u crijevima i jetri toliko je intenzivan da stvarna oralna bioraspoloživost iznosi znatno manje od 1 posto. Prema Walleu, više doze ni ponavljana primjena to nisu promijenile. Glavni metaboliti u krvi i urinu su glukuronidi i sulfati; dio bakterije u crijevima dalje pretvaraju u dihidroresveratrol. Drukčije rečeno: ono što se proguta, samo u minimalnom udjelu dospijeva u neizmijenjenom obliku tamo gdje bi se moglo mjeriti.
To objašnjava zašto su Ren i sur. u Cancer Letters 2021. (10.1016/j.canlet.2021.05.001) unatoč tisućama pretkliničkih radova o resveratrolu i raku donijeli razočaravajući privremeni zaključak: prijenos u kliničku primjenu do sada je malo odmakao. Kao ključne prepreke autori navode lošu farmakokinetiku i slabu djelotvornost. Uz to, u bolesnika s multiplim mijelomom zabilježena je nefrotoksičnost koja otežava daljnji razvoj resveratrola kao lijeka protiv raka. To je važna, često zanemarivana informacija: više nije automatski bolje.
Mala računica za ilustraciju: u mnogim istraživanjima koriste se dnevne količine od 100 do 500 miligrama resveratrola po osobi, ponekad i više. Ako se uzme srednji sadržaj od oko 1 miligrama po čaši crnog vina (150 ml), 100 miligrama bi odgovaralo otprilike 100 čaša — dakle oko 15 litara vina. Iz crnog grožđa s kožicom s otprilike 0,5 do 1,5 miligrama resveratrola na 100 grama trebalo bi 7 do 20 kilograma grožđa. Doze istraživane u studijama praktički je nemoguće unijeti uobičajenom prehranom.
Što istraživanja izričito ne pokazuju: ne postoji pouzdani klinički dokaz da resveratrol kod ljudi produžuje život, liječi bolesti ili zaustavlja starenje. Pregledni radovi Zhou i sur. te Galiniak i sur. govore o „obećavajućoj tvari" i opisuju mehanizme — ne dokazane terapijske učinke. Europske regulatorne vlasti nisu odobrile zdravstvene tvrdnje za resveratrol. Tko crno vino želi prodavati kao zdravstveni napitak, ne argumentira studijama, nego protiv njih.
Unatoč svemu, tvar ostaje zanimljiva — ne kao čudotvorni lijek, nego kao predmet istraživanja s jasnim ograničenjima: loša bioraspoloživost, visoki metabolizam prvog prolaza (engl. first-pass metabolism) i nuspojave ovisne o dozi. Noviji pristupi pokušavaju, prema Renu i sur. 2021., poboljšanim formulacijama i kombinacijama promijeniti kinetiku. Hoće li to rezultirati primjenom u kliničkoj praksi, ostaje otvoreno pitanje.
Djelovanje
In vitro studije i istraživanja na životinjama opisuju antioksidativne i protuupalne učinke (Meng i sur., Molecules 2021.). Pregledni radovi kao što su Zhou i sur. (Oxidative Medicine and Cellular Longevity 2021.) i Galiniak i sur. (Acta Biochimica Polonica 2019.) sažimaju mehanizme vezane uz stanični stres, mitohondrije i upalne reakcije. Pouzdani klinički dokazi o djelovanju na ljude zasad nedostaju, između ostalog zbog niske bioraspoloživosti (Walle, Ann NY Acad Sci 2011.).
Doziranje
U kliničkim i pretkliničkim istraživanjima korištene su oralne doze od otprilike 100 do 500 miligrama dnevno, ponekad i više. Prema Walleu (2011.) oralna bioraspoloživost iznosi manje od 1 posto unatoč apsorpciji od oko 75 posto, jer crijeva i jetra brzo razgrađuju tu tvar. Ren i sur. (2021.) izvijestili su o nefrotoksičnosti pri vrlo visokim dozama u bolesnika s multiplim mijelomom — dakle, više nije automatski bolje.
Prirodni izvori
Crno grožđe (posebno kožica), crno vino, maline, murve, japanski dvornik
Česta pitanja
Gdje se resveratrol prirodno nalazi?
Prvenstveno u kožici crnog grožđa i time u crnom vinu, a nalazi se i u malinama, dudama, kikiriju te u korijenu japanskog dvornika (Polygonum cuspidatum). Iz potonjeg se dobiva ekstrakt za većinu dodataka prehrani.
Mogu li unijeti dovoljno resveratrola putem crnog vina?
Praktički ne. Čaša crnog vina sadrži otprilike 0,2 do 2 miligrama. Da bi se dostigle količine istraživane u studijama (100 do 500 miligrama), trebalo bi popiti nekoliko litara. Takav izračun ionako ne funkcionira zbog unosa alkohola.
Zašto je bioraspoloživost tako loša?
Walle je 2011. u Annals of the New York Academy of Sciences opisao da se oko 75 posto apsorbira oralnim putem, ali tvar se u crijevima i jetri odmah pretvara u glukuronide i sulfate. Neizmijenjeni resveratrol u krvi iznosi manje od 1 posto unesene količine.
Što je trans-resveratrol?
To je biološki aktivni prostorni oblik molekule. U biljkama i većini ekstrakata resveratrol se nalazi pretežno u trans-obliku. Cis-resveratrol nastaje između ostalog pod utjecajem UV-svjetla i predmet je znatno manjeg broja istraživanja.
Postoje li nuspojave?
Ren i sur. izvijestili su 2021. u Cancer Letters o nefrotoksičnosti pri vrlo visokim dozama u bolesnika s multiplim mijelomom. Pri umjerenim količinama resveratrol se prema Galinaiku i sur. (2019.) u pravilu dobro podnosi, no dugoročni podaci za visoke trajne doze su ograničeni.
Je li resveratrol sredstvo protiv starenja?
Zhou i sur. (2021.) opisali su mehanizme koji se istražuju u kontekstu procesa starenja — oksidativni stres, mitohondriji, apoptoza. Klinički dokaz da resveratrol kod ljudi usporava starenje ili produžuje život ne postoji. EU nije odobrila zdravstvene tvrdnje za ovu tvar.
Zašto se kao izvor često navodi Polygonum cuspidatum?
Japanski dvornik sadrži znatno više koncentracije resveratrola od grožđa i time je ekonomski najisplativiji sirovinski izvor za standardizirane ekstrakte.
Znanstveni izvori
Baur, J. A., & Sinclair, D. A. (2006). Therapeutic potential of resveratrol: the in vivo evidence. Nature reviews. Drug discovery, 5(6), 493–506. doi:10.1038/nrd2060. Timmers, S., et al. (2011). Calorie restriction-like effects of 30 days of resveratrol supplementation on energy metabolism and metabolic profile in obese humans. Cell metabolism, 14(5), 612–622. doi:10.1016/j.cmet.2011.10.002.
