Kemijski, astaksantin pripada porodici karotenoida, topljiv je u mastima i na oba kraja nosi kisikove skupine. Upravo ta struktura objašnjava zašto se može ugraditi i u vodene i u masne dijelove stanica. Donoso i sur. u Pharmacological Research 2021. izvještavaju da je kapacitet apsorpcije kisikovih radikala (ORAC) astaksantina u laboratorijskim uvjetima 100 do 500 puta viši od onoga alfa-tokoferola (vitamina E), a inhibicija slobodnih radikala otprilike deset puta jača nego kod alfa-karotena, beta-karotena, luteina ili likopena. To su laboratorijske vrijednosti, a ne obećanja o učincima na ljude — ali objašnjavaju zašto ova tvar privlači toliko istraživačke pažnje.
Prirodna je sirovina gotovo uvijek alga krvavica. Kumar i sur. u Journal of Basic Microbiology 2022. opisuju dvostupanjski postupak u kojemu se alga najprije razmnožava kao zelena stanica, a potom se izlaganjem stresu potiče na stvaranje crvene boje. Higuera-Ciapara i sur. već su 2006. u Critical Reviews in Food Science and Nutrition upozorili da se prirodni i sintetički astaksantin kemijski razlikuju — sintetička se sirovina uglavnom koristi u uzgoju lososa kao boja u hrani za ribe.
Koliko ga zapravo ima u namirnicama? Divlji losos, ovisno o podrijetlu, sadrži otprilike 1 do 4 mg astaksantina na 100 g fileta. Tko bi htio svakodnevno unositi 4 mg putem prehrane, trebao bi jesti između 100 i 400 g lososa dnevno. To objašnjava zašto se u studijama uglavnom koriste ekstrakti iz alge krvavice.
Istraživanja mogućih učinaka teku u nekoliko smjerova. Si i Zhu u Molecular Medicine Reports 2022. sažimaju da astaksantin može prijeći krvno-moždanu barijeru te se stoga istražuje u kontekstu neuroloških bolesti — Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, moždanog udara i ozljeda leđne moždine. Autori ipak izričito naglašavaju da većina dosadašnjih nalaza potječe iz životinjskih i staničnih pokusa. Prenosivost na ljude: otvoreno pitanje. Donoso i sur. 2021. posebno su pregledali humane kliničke studije te ocjenjuju dostupne podatke o koži, očima i kardiovaskularnom sustavu kao naznake, a ne kao dokaze.
O sigurnosti postoji iscrpan pregled Brendlera i Williamsona u Phytotherapy Research 2019. Oni su analizirali 87 humanih studija, od kojih 35 s dozama od 12 mg dnevno ili više, i nisu pronašli nikakvih sigurnosnih prigovora za prirodni astaksantin. Prihvaćene dnevne doze međunarodno variraju između 2 i 24 mg. Europska agencija EFSA predložila je ADI (prihvatljivi dnevni unos) od 2 mg — međutim, ta se vrijednost temelji na studiji na štakorima sa sintetičkim astaksantinom, što Brendler i Williamson kritički napominju jer se prirodni i sintetički astaksantin kemijski razlikuju.
Što istraživanja NE pokazuju: nema pouzdanih dokaza da astaksantin liječi ili sprečava bolesti. EU nije odobrila ni jedan zdravstveni navod (health claim) za astaksantin. Tvrdnje poput „štiti srce" ili „jača oči" pravno nisu potkrijepljene, čak i kad laboratorijski rezultati izgledaju uzbudljivo. Mnogo toga što se u popularnim tekstovima prikazuje kao dokazano, potječe iz staničnih kultura ili malih studija s malo sudionika.
Zanimljiv je biološki kontekst: alga krvavica ne stvara astaksantin bez razloga, nego kao strategiju preživljavanja. Može pohraniti nekoliko posto svoje suhe mase kao crvenu boju — jedva u kojoj drugoj biljnoj stanici nalazi se tako visoka koncentracija jednog jedinog karotenoida. Za algu je to zaštita od sunca i pričuvna zaliha. Za istraživače je upravo taj ekstremni položaj razlog zašto se ova molekula uopće istražuje.
Djelovanje
Donoso i sur. (Pharmacological Research 2021.) iz laboratorijskih istraživanja izvještavaju o 100 do 500 puta višem ORAC-antioksidacijskom kapacitetu u usporedbi s alfa-tokoferolom. Si i Zhu (Molecular Medicine Reports 2022.) u preglednom radu opisuju neuroprotektivne pristupe, ali upozoravaju da dostupni podaci dosad pretežno potječu iz životinjskih i staničnih pokusa. Za ljude zdravstveni navodi u EU nisu dopušteni.
Doziranje
U sigurnosnom pregledu Brendlera i Williamsona (Phytotherapy Research 2019.) analizirane su 87 humanih studija, od kojih 35 s dozama od 12 mg dnevno ili više, bez sigurnosnih zabrinutosti za prirodni astaksantin. Međunarodne preporuke iznose između 2 i 24 mg dnevno. EFSA je predložila ADI od 2 mg — temeljen na studiji na štakorima sa sintetičkim astaksantinom, što se u stručnoj literaturi raspravlja.
Prirodni izvori
Crvena alga (Haematococcus pluvialis), losos, kril, kozice, jastog
Česta pitanja
Odakle dolazi prirodni astaksantin?
Gotovo isključivo iz slatkovodne alge Haematococcus pluvialis, poznate i kao alga krvavica. Kumar i sur. (2022.) opisuju dvostupanjski postupak: najprije se razmnožava zelena alga, a potom se izlaganjem stresu potiče na stvaranje crvene boje. Astaksantin sadrže i losos, kril, škampi i jastog — unose ga putem prehrambenog lanca iz algi.
Koliko lososa bih trebao/trebala pojesti za 4 mg astaksantina?
Divlji losos, ovisno o podrijetlu, sadrži otprilike 1 do 4 mg astaksantina na 100 g. Za 4 mg trebalo bi grubim izračunom pojesti između 100 i 400 g dnevno. Zato se u studijama uglavnom koriste ekstrakti iz alge krvavice.
Je li prirodni astaksantin isto što i sintetički?
Nije. Higuera-Ciapara i sur. (2006.) te Brendler i Williamson (2019.) upozoravaju da se prirodni i sintetički astaksantin kemijski razlikuju. Sintetički se uglavnom koristi u uzgoju lososa kao boja u hrani za ribe.
Zašto je ORAC-vrijednost tako visoka?
Donoso i sur. (2021.) procjenjuju kapacitet apsorpcije kisikovih radikala astaksantina u laboratoriju kao 100 do 500 puta viši od onoga alfa-tokoferola te otprilike deset puta viši od onoga beta-karotena ili luteina. To je laboratorijska vrijednost u epruveti — ona ne govori izravno ništa o učinku u tijelu.
Postoje li odobreni zdravstveni navodi za astaksantin?
Ne. U EU trenutačno nije odobren ni jedan zdravstveni navod (health claim) za astaksantin. Tvrdnje poput "štiti stanice" ili "dobro za srce" pravno nisu potkrijepljene, čak i ako se često pojavljuju u reklamnim tekstovima.
Koliko je sigurno svakodnevno uzimanje?
Brendler i Williamson (2019.) pregledali su 87 humanih studija, od kojih 35 s najmanje 12 mg dnevno, i nisu pronašli sigurnosnih zabrinutosti za prirodni astaksantin. EFSA preventivno predlaže ADI od 2 mg. Druge zemlje dopuštaju između 2 i 24 mg.
Djeluje li astaksantin u mozgu?
Si i Zhu (2022.) u preglednom radu izvještavaju da astaksantin može prijeći krvno-moždanu barijeru te se u životinjskim i staničnim pokusima istražuje u kontekstu Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i moždanog udara. Autori izričito naglašavaju da pouzdanih studija na ljudima u velikoj mjeri nedostaje.
Znanstveni izvori
Pashkow, F. J., Watumull, D. G., & Campbell, C. L. (2008). Astaxanthin: a novel potential treatment for oxidative stress and inflammation in cardiovascular disease. American journal of cardiology, 101(10A), 58D–68D. doi:10.1016/j.amjcard.2008.02.010. Tominaga, K., Hongo, N., Karato, M., & Yamashita, E. (2012). Cosmetic benefits of astaxanthin on humans subjects. Acta biochimica Polonica, 59(1), 43–47.
