Mliječni osak (Silimarin)

80 miligrama ekstrakta mliječnog čička po dnevnoj dozi nalazi se u jednoj kapsuli Leberkraft.com (Snaga jetre) — od čega 1,5 miligrama silamarina. To je ključan broj, jer je silimarin flavonolignanski kompleks oko kojeg se vrti cjelokupno istraživanje mliječnog čička. Sve ostalo u plodu te biljke farmakološki je sporedna stvar.

Mliječni čičak (Silybum marianum) pripada porodici glavočika i prema preglednom radu Abenavoli i sur. (Phytotherapy Research, 2018.) koristi se kao ljekovita biljka već otprilike 2.000 godina. Medicinski zanimljive tvari nisu u listu ni korijenu, nego u plodovima — botanički gledano, to nisu sjemenke, iako ih se u svakodnevnom govoru tako naziva. Ti plodovi sadrže mješavinu flavonolignana koja se skupno naziva silimarin. Glavni sastojak je silibin, poznat i pod imenom silibinin.

Zašto je silimarin zanimljiv znanosti? Abenavoli i suradnici sažimaju ispitivana farmakološka svojstva: antioksidativno, protuupalno, imunomodulatorno, antifibrotično i hepatoregenerativno — sve u pretkliničkim modelima. Klinički su pripravci silamarina ispitivani kod alkoholne bolesti jetre, nealkoholne masne jetre, virusnog hepatitisa, oštećenja jetre uzrokovanih lijekovima i trovanja zelenom pupavkom. Autori donose pošten zaključak: unatoč obećavajućim prethodnim studijama, potrebna su daljnja dobro osmišljena, randomizirana klinička ispitivanja kako bi se stvarna korist pripravaka mliječnog čička kod bolesti jetre konačno potvrdila. To je istraživanje, ne obećanje učinka.

Jedna napomena o biološkoj dostupnosti, koja se također raspravlja u preglednom radu: silibin se slabo otapa u vodi. Zbog toga se ekstrakti standardiziraju i zbog toga se količina silamarina navodi u miligramima, a ne kao težina usitnjenog ploda. Pogled na podatke o proizvodu na Leberkraft.com pokazuje: 80 miligrama ekstrakta mliječnog čička daje 1,5 miligrama silamarina. To odgovara udjelu silamarina od otprilike 1,9 posto u ekstraktu — znatno manje od standardizacija od 70 do 80 posto koje su korištene u mnogim kliničkim studijama. U ispitivanjima navedenim u preglednom radu uobičajeno su se primjenjivale dnevne doze silamarina u troznamenkastom rasponu miligrama. Tko bi dakle htio postići dozu silamarina korištenu u studijama, morao bi uzeti višestruku dnevnu porciju. Proizvod kombinira mliječni čičak s artičokom (480 miligrama ekstrakta, od čega 32,5 miligrama cinarina), reišijem (60 miligrama), ginzengom i kurkumom — količinsko težište ovdje je jasno na artičoki, a ne na mliječnom čičku.

Sinonima za ovu biljku ima mnogo: mliječni čičak, Kristova kruna, bodljikavi čičak. Latinski naziv Silybum marianum prema legendi upućuje na Djevicu Mariju — bijele mrlje na listovima navodno potječu od njezina mlijeka, pa otuda i hrvatski naziv mliječni čičak te engleski Milk thistle. Botanički je to jedno- do dvogodišnja biljka, izvorno iz mediteranskog područja, a danas rasprostranjena sve do srednje Europe i Sjeverne Amerike.

Važna napomena za ispravno razumijevanje: Europska agencija za sigurnost hrane nije odobrila zdravstvenu tvrdnju za silimarin. Zbog toga se u EU dodatak prehrani s ekstraktom mliječnog čička ne smije oglašavati tvrdnjama o djelovanju na jetru. Ono što istraživanje raspravlja i ono što proizvođač smije navesti na ambalaži dvije su različite razine. Pregledni rad Abenavoli i sur. opisuje stanje istraživanja — nije dopuštenje za zdravstvene tvrdnje. Tko želi upoznati stanje u studijama, može ih pronaći pod DOI 10.1002/ptr.6171. A tko želi znati što se nalazi u vlastitoj kapsuli, neka provjeri podatke o miligramima koje navodi proizvođač — na Leberkraft.com to je navedenih 1,5 miligrama silamarina po porciji u formuli koja se primarno oslanja na artičoku.