Maca

Na nadmorskoj visini od 3500 do 5000 metara, u regiji u kojoj jedva preživljava ikoja druga kultura, maca se uzgaja već najmanje 2000 godina. Gomolj pripada porodici krstašica i botanički je bliže srodna kupusu i vrtnoj kreši nego često citiranom ginsengu. Nadimak „peruanski ginseng" odnosi se na tradiciju korištenja, a ne na botaničku srodnost.

Područje uzgoja usko je ograničeno: visokogorje Anda u Peruu i Boliviji. Minich i sur. u časopisu Nutrients 2024 opisuju do sedamnaest različitih varijanti boje (fenotipova) korijena, od kremastožute preko crvene do crne. Boja, veličina hipokotila, visina uzgoja i obrada nakon berbe znatno mijenjaju profil hranjivih tvari i fitokemikalija. Tko kupuje „macu", ne kupuje uvijek isto.

O sastavu: korijen sadrži prehrambena vlakna, esencijalne aminokiseline, masne kiseline te vitamin C, bakar, željezo i kalcij (da Silva Leitão Peres i sur., Food & Function 2020). Karakteristični sekundarni biljni spojevi su macamidi, macaeni i glukosinolati — potonji su tipični za cijelu porodicu krstašica (Ulloa Del Carpio i sur., Frontiers in Pharmacology 2024).

Najcitiranija klinička studija potječe od Gonzalesa i sur. (Andrologia 2002). U dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj studiji u trajanju od dvanaest tjedana, muškarci u dobi od 21 do 56 godina uzimali su ili 1500 mg ili 3000 mg mace Gelatinizada dnevno ili placebo. Nakon osam tjedana, skupine koje su uzimale macu izvijestile su o promjeni u subjektivno procijenjenoj seksualnoj želji. Zanimljivo u ovoj studiji: vrijednosti testosterona i estradiola u serumu nisu se razlikovale između verum i placebo grupe (P: NS). Zapaženi učinak dakle nije se mogao objasniti hormonskim pomakom. Za raspravu o maci to je ključno: često ponavljana tvrdnja da je maca „hormonski poticaj" nije potkrijepljena istraživanjima. Gonzales govori o samostalnom učinku, neovisnom o razini testosterona.

Tafuri i sur. (Natural Product Research 2021) saželi su radove iz razdoblja 2000. do 2019. o muškoj reprodukciji. Istraživali su kvalitetu i količinu sjemena te seksualno ponašanje. Autori naglašavaju da veći dio pouzdanih mehanističkih podataka potječe iz životinjskih pokusa te da su potrebne daljnje humane studije. Slično situaciju procjenjuje i pregledni rad Ulloa Del Carpio i sur. (Frontiers in Pharmacology 2024): u pretkliničkim modelima opaženi su neuroprotektivni, antioksidativni, imunoregulatorni i protuupalni učinci. Prijelaz od modela na staničnim kulturama ili glodavcima do svakodnevnog ljudskog života time nije dokazan.

Mali izračun za kontekstualizaciju studijskih doza: Gonzales je koristio 1,5 ili 3 grama maca-praška dnevno tijekom dvanaest tjedana. Tko uzima nižu dozu, u tom vremenu potroši 126 grama — što odgovara otprilike sadržaju male kutije za namirnice. Pri 3 grama dnevno to je 252 grama kroz tri mjeseca. Za usporedbu: jedna navrh napunjena žličica maca-praška iznosi oko 5 grama. Količina korištena u studiji dakle je znatno niža nego što sugerira žličica uz doručak.

Riječ o sigurnosti: Ulloa Del Carpio i sur. pozivaju se na pretkliničke podatke s niskom toksičnošću i dobrom podnošljivošću kod ljudi. Nuspojave su rijetko zabilježene. Budući da je maca krstašica, sadrži glukosinolate — istu skupinu spojeva koja se nalazi i u sirovom kupusu ili rotkvi. Tradicionalno se maca u Peruu ne konzumira sirova, već kuhana ili kao tzv. „gelatinizado" prašak (termički obrađen pod tlakom). Ova obrada smanjuje udio glukosinolata i čini škrob lakše probavljivim.

Što istraživanja ne pokazuju: nema pouzdanih dokaza da maca povećava razinu testosterona, „regulira" menopauzu ili liječi neplodnost. Postojeće humane studije su male, često provedene na specifičnim skupinama i jedva pokrivaju dulja razdoblja uzimanja. U EU za macu nisu odobrene zdravstvene tvrdnje. Tko isprobava macu, trebao bi to činiti s radoznalošću — i bez očekivanja farmakološkog učinka.