Ljudsko tijelo sadrži ukupno oko 10 do 20 miligrama joda, pri čemu je najveći dio pohranjen u štitnjači. Element se unosi hranom: jodirana kuhinjska sol, morska riba poput bakalara i uglena, morski plodovi, alge te u manjoj mjeri i mliječni proizvodi. Alge su daleko najbogatiji izvor. Nori listovi obično sadrže nekoliko stotina mikrograma joda po gramu, kelp i smeđe alge mogu doseći nekoliko tisuća mikrograma po gramu — pa tako već jedan gram sušenog kelpa može višestruko premašiti procijenjenu dnevnu potrebu odrasle osobe od oko 200 mikrograma, i to deset do dvadesetak puta.
Upravo tu leži posebnost joda koja je u medicini dobila vlastito ime: fenomen jod-Basedow. Pod tim se pojmom podrazumijeva hipertireoza izazvana naglim znatnim povećanjem unosa joda — primjerice nakon kontrastnih sredstava koja sadrže jod ili nakon konzumiranja algi s vrlo visokim sadržajem joda. Yamada je 1993. opisao mehanizam u Ryoikibetsu shokogun shirizu pod naslovom 'Jod-Basedow (iodine-induced hyperthyroidism)'. Sam naziv potječe od dviju povijesnih osoba, što su 1997. obradili Navarro i von Basedow u Revista clinica espanola u članku 'Jod-Basedow phenomenon: who was Dr. Jod?'.
Osobito su sklone tome osobe s već postojećom, često neotkrivenom nodoznom strumom. U područjima s dugotrajnim nedostatkom joda štitnjača razvija autonomna žarišta koja više ne prilagođavaju proizvodnju hormona prema potrebi. Kada ta područja naglo dobiju veliku količinu joda, nastavljaju s neograničenom proizvodnjom. Taj je učinak nazvan po francuskom liječniku Coindet, koji ga je već u 19. stoljeću uočio pri liječenju gušavosti jodom. Coindet je o tome objavio, između ostalog, u The New England Journal of Medicine 1973. (DOI 10.1056/NEJM197301112880216).
Obrnuta situacija — nedostatak joda — globalno je češći problem. Prema WHO-u, Njemačka se smatra zemljom s blagim do umjerenim nedostatkom joda. Bez jodirane kuhinjske soli i mlijeka mnogi odrasli unose manje od preporučenih 200 mikrograma dnevno. Kod djece i trudnica potrebe su veće; za trudnice Njemačko društvo za prehranu preporučuje 230 mikrograma dnevno. Razlog: nerođeno dijete gradi hormone štitnjače do otprilike dvanaestog tjedna trudnoće isključivo iz majčinih zaliha, a ti hormoni usmjeravaju rani razvoj mozga.
Jedan izračun koji situaciju čini opipljivom: 5 grama jodirane kuhinjske soli (otprilike nepuna žličica, gornja granica unosa soli prema DGE) pri uobičajenih 20 mikrograma joda po gramu soli sadrži oko 100 mikrograma joda — dakle otprilike polovinu dnevne potrebe. Filet bakalara od 150 grama donosi, ovisno o području ulova, 150 do 300 mikrograma. Jedan jedini nori list za sushi (oko 3 grama) može već osigurati 100 do 200 mikrograma. Tko svakodnevno jede nori grickalice uz jodiranu sol i mliječne proizvode, lako može premašiti gornju granicu koju je EFSA utvrdila za odrasle, a koja iznosi 600 mikrograma dnevno.
Što istraživanja o jodu ne pokazuju: dostupni citirani radovi Coindet, Yamade te Navarra i von Basedowa bave se fenomenom jod-Basedow i poviješću njegova naziva — a ne povećanjem radne sposobnosti, imunološke funkcije ili energetskog metabolizma primjenom dodataka prehrani s jodom kod osoba koje su već dovoljno opskrbljene jodom. Tko već unosi dovoljno joda, od dodatnog unosa nema koristi, već naprotiv riskira prekomjernu opskrbu. Jod je mikroelement, a ne pojačivač.
Zanimljiv je i pogled na alge kao hranu: sadržaj joda u kelpu, wakameu ili kombuu varira ovisno o vrsti i načinu obrade između 500 i više od 8.000 mikrograma po gramu. Njemačke vlasti stoga preporučuju da se kod sušenih algi obrati pažnja na deklaraciju i da se sorte s vrlo visokim sadržajem joda konzumiraju samo u minimalnim količinama. Nori spada u umjerenije predstavnike, kombu u one s ekstremno visokim sadržajem.
Djelovanje
Za fenomen jod-Basedow — hipertireozu nastalu nakon nagloga visokog unosa joda — postoje povijesni i klinički opisi, između ostalog od Coindeta (The New England Journal of Medicine 1973., DOI 10.1056/NEJM197301112880216) te Yamade (Ryoikibetsu shokogun shirizu 1993.). Povijest naziva tog fenomena opisali su Navarro i von Basedow 1997. u Revista clinica espanola. Učinak jodnih dodataka prehrani kod osoba s dostatnom opskrbom jodom nije predmet dostupnih istraživanja.
Doziranje
Njemačko društvo za prehranu navodi referentnu vrijednost od oko 200 mikrograma joda dnevno za odrasle, a za trudnice 230 mikrograma. EFSA je kao tolerabilnu gornju granicu unosa (UL) za odrasle utvrdila 600 mikrograma dnevno. Putem jodirane kuhinjske soli, morske ribe, mlijeka i povremenih algi taj se raspon u Njemačkoj uglavnom postiže bez prekoračenja. Kod poznatih čvorova na štitnjači ili autonomije štitnjače, dodatni unos joda putem dodataka prehrani trebalo bi porazgovarati s liječnicom ili liječnikom — u takvim slučajevima relevantan je rizik od jod-Basedow fenomena koji su opisali Coindet, Yamada i drugi.
Prirodni izvori
Jodirana kuhinjska sol, morska riba (bakalar, sejda), morski plodovi, alge (nori, kelp), mliječni proizvodi.
Česta pitanja
Koliko joda trebam dnevno?
DGE preporučuje odraslima oko 200 mikrograma dnevno, a trudnicama 230 mikrograma. Otprilike 5 grama jodirane kuhinjske soli pokriva oko polovinu te količine, a jedna porcija morske ribe može sama pokriti cijelu dnevnu potrebu.
Je li jod iz algi opasan?
Ovisi o vrsti. Kombu i kelp mogu sadržavati nekoliko tisuća mikrograma joda po gramu i već s manje od jednog grama alge premašiti EFSA-inu gornju granicu od 600 mikrograma dnevno. Nori je znatno umjereniji, no svejedno se isplati pogledati deklaraciju.
Što je fenomen jod-Basedow?
Tako se naziva hipertireoza izazvana naglim znatnim povećanjem unosa joda. Opisao ju je već u 19. stoljeću Coindet, a klinički su je kasnije obradili, između ostalih, Yamada (1993.). Pogođene su ponajprije osobe s autonomnim čvorovima na štitnjači.
Trebam li jodne tablete ako koristim jodiranu sol?
Najčešće ne. Tko redovito konzumira jodiranu sol, mliječne proizvode i povremeno morsku ribu, u pravilu se nalazi unutar ciljnog raspona. Dodatni dodaci prehrani tema su prije svega u trudnoći i dojenju te bi ih trebalo dogovoriti s liječnikom ili liječnicom.
Zašto je jod toliko važan za trudnice?
Do otprilike dvanaestog tjedna trudnoće nerođeno dijete gradi hormone štitnjače isključivo iz majčinog joda. Ti hormoni usmjeravaju rani razvoj mozga. Zbog toga je preporuka od 230 mikrograma dnevno viša nego za ostale odrasle.
Može li se unijeti previše joda?
Da. EFSA navodi 600 mikrograma dnevno kao gornju granicu za odrasle. Kod postojećih čvorova na štitnjači već jedan jedini obrok bogat algama može izazvati hipertireozu — to je gore navedeni fenomen jod-Basedow.
Sadrži li morska sol automatski jod?
Ne. Prirodni sadržaj joda u morskoj soli je nizak i uglavnom se gubi sušenjem. Tko želi unositi jod putem soli, trebao bi namjerno odabrati jodiranu kuhinjsku sol — uobičajeno je oko 20 mikrograma joda po gramu soli.
Znanstveni izvori
EFSA Journal 2009;7(9):1214
