Ashwagandha

Korijen biljke Withania somnifera sve se češće pojavljuje u kapsulama, praškovima i mješavinama za bolji noćni odmor. To što je postala globalni trend manje je posljedica novih otkrića, a više rastuće zbirke kliničkih studija koje tradicionalnu primjenu iz indijskog ajurvede provjeravaju prema zapadnjačkim istraživačkim standardima. Ashwagandha pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), a ponekad se naziva i bobica sna, zimska trešnja ili indijski ginzeng — premda botanički nema nikakve veze s pravim ginzengom.

Prema preglednom radu Mandlik Ingawale i Namdeo (Journal of Dietary Supplements 2021.), tradicionalna primjena u Indiji seže oko 3.000 godina unazad. U ajurvedskoj praksi najčešće se koristi kao prah korijena, često u kombinaciji s drugim biljkama. Moderna istraživanja primarno se usmjeravaju na ekstrakt, jer on omogućuje doziranje standardiziranih količina withanolida — karakterističnih steroidnih laktona ove biljke.

Najbolje istraženo područje primjene jest stres i anksioznost. Sustavni pregledni rad s meta-analizom autora Akhgarjand i sur. (Phytotherapy Research 2022.) obuhvatio je 12 randomiziranih kontroliranih studija s ukupno 1.002 sudionika, u dobnom rasponu od 25 do 48 godina. Suplementacija ashwagandom u objedinjenoj analizi značajno je smanjila rezultate na skalama anksioznosti (standardizirana razlika sredina -1,55, 95%-tni interval pouzdanosti -2,37 i niže). Sami autori napominju da su pojedinačne studije prije toga donosile proturječne rezultate — upravo zbog toga i jest provedena meta-analiza. Noviji sustavni pregledni rad Arumugam i sur. (Explore 2024.) eksplicitno se usmjerio na psihosomatske tegobe i uz to procijenio profil sigurnosti.

Izvan područja stresa istraživačka je podloga znatno tanja. Speers i sur. (Current Neuropharmacology 2021.) saželi su učinke na anksioznost, depresiju i nesanicu, no naglašavaju da je većina studija malena te da je ashwagandha kao adaptogen tek zahvaljujući novijim kliničkim istraživanjima uopće dospjela u vidokrug zapadnjačke neuropsihofarmakologije. Wiciński i sur. (International Journal of Molecular Sciences 2023.) objedinili su što je poznato o utjecaju na endokrini sustav — uključujući naznake vezane uz hormone štitnjače i kortizol. „Poznato" ovdje znači: postoje istraživanja, a ne: dokazano je. Za tvrdnje o Alzheimerovoj, Parkinsonovoj bolesti ili multiploj sklerozi, koje se navode u istom preglednom radu, to vrijedi u još strožem smislu — riječ je o pretkliničkim opažanjima, ne o kliničkim dokazima.

Ako se 1.002 sudionika iz meta-analize Akhgarjand rasporede na 12 uključenih studija, dobiva se prosjek od oko 83 osobe po studiji. Za biljnu supstancu to je razmjerno solidno, no za postupak odobravanja lijeka bilo bi daleko premalo. Upravo u tom međuprostoru nalazi se dosadašnja istraživačka podloga: čvršća nego kod većine biljaka, ali ispod praga koji EU zahtijeva za odobrene zdravstvene tvrdnje (health claims). Za ashwagandhau takve odobrene tvrdnje zasad ne postoje.

Što studije ne pokazuju: pouzdane zaključke o dugoročnim učincima kroz više godina, o interakcijama s psihofarmacima, o primjeni u trudnoći i dojenju ili kod djece. Ni pitanje koja je standardizacija ekstrakta (KSM-66, Sensoril, prah cijelog korijena) bolja od ostalih nije znanstveno konačno razriješeno — pojedinačne studije koriste različite pripravke, a meta-analize ih nužno objedinjuju.

U analiziranim kliničkim studijama ekstrakti korijena redovito se primjenjuju u dozama od 300 do 600 mg na dan kroz 6 do 12 tjedana, često podijeljeno na dvije doze. Meta-analiza Akhgarjand obuhvaća upravo taj raspon. Mandlik Ingawale i Namdeo (2021.) u dijelu preglednog rada o sigurnosti ističu da je ashwagandha u ispitanim količinama dobro podnošena, no upozoravaju na opreznost kod autoimunih bolesti i terapije lijekovima za štitnjaču — što je, s obzirom na endokrine učinke koje opisuju Wiciński i sur., opravdano upozorenje.