NAC (N-Acetil-Cistein)

N-Acetil-Cistein — skraćeno NAC — ima neobičan put iza sebe. Prije otprilike 60 godina ta je tvar uvedena u medicinu kao mukolitik, kasnije je postala standardni antidot kod trovanja paracetamolom i danas se nalazi na WHO-ovom popisu esencijalnih lijekova. Tek nakon toga temeljno istraživanje otkrilo ju je kao alat za proučavanje staničnih procesa vezanih uz sumpor i oksidativni stres.

Kemijski, NAC nije ništa drugo nego aminokiselina L-cistein s dodanom acetilnom skupinom. Ta mala izmjena čini molekulu stabilnijom i bolje dostupnom u probavnom traktu nego što je to slučaj s čistim cisteinom. U tijelu se acetilna skupina odcjepljuje, a slobodni cistein tada postaje dostupan kao gradivni element — između ostalog za glutation, molekulu sastavljenu od tri aminokiseline koja se nalazi u gotovo svakoj stanici.

Cistein unosiš hranom, najčešće vezan u proteinima. Jaja, piletina, puretina, jogurt, sir, sjemenke suncokreta i mahunarke ubrajaju se u najbogatije izvore. Prosječno kokošje jaje daje oko 150 mg cisteina, 100 g sjemenki suncokreta otprilike 450 mg. Tko dakle pojede 3 jaja i šaku sjemenki suncokreta, već iz toga dobiva grubo 550 mg — no kao cistein vezan u proteinskom kompleksu, a ne kao slobodni NAC.

To je ključna razlika između hrane i izolirane tvari. NAC u čistom obliku ne postoji u namirnicama. Acetilacija je laboratorijski postupak koji je izvorno razvijen kako bi se cistein mogao primijeniti u plućima. Upravo taj modificirani oblik koristi se u istraživanjima i u dodacima prehrani.

Zanimljivo je da točan mehanizam djelovanja NAC-a ni danas nije u potpunosti razjašnjen. Pregledni rad Pedre i sur. u Pharmacology & Therapeutics 2021 (DOI: 10.1016/j.pharmthera.2021.107916) sažima stanje na sljedeći način: Desetljećima se smatralo da NAC djeluje na tri načina — kao redukcijsko sredstvo za disulfidne mostove, kao izravni hvatač reaktivnih kisikovih vrsta i kao prekursor za sintezu glutationa. Autori pokazuju da ta klasična objašnjenja vrijede samo za dio opaženih učinaka. U većini slučajeva čini se da stvarni mehanizam teče preko sumporovodika (H₂S) i tzv. sulfan-sumpornih spojeva — skupne tvari čija se uloga u tijelu tek u posljednjih nekoliko godina bolje razumije.

To je značajno jer se NAC desetljećima koristi u laboratorijskim istraživanjima kao „antioksidans par excellence”. Radi se s tvari koja funkcionira, a da se točno ne zna zašto. Za temeljno istraživanje to je razlog za daljnje ispitivanje; za tebe kao korisnika znači da svaku tvrdnju o konkretnim zdravstvenim učincima izvan odobrenih farmaceutskih primjena (mukolitička primjena, trovanje paracetamolom) treba čitati s oprezom.

Što istraživanja trenutačno NE potvrđuju: opću preventivnu korist za zdrave osobe. Tvrdnje poput „NAC jača jetru”, „štiti od starenja” ili „detoksificira tijelo” nisu potkrijepljene pouzdanim kliničkim studijama na zdravim osobama. Pregledni rad Pedre i sur. jasno pokazuje da čak ni temeljno pitanje o tome kako NAC djeluje u organizmu još nije konačno odgovoreno.

U praksi NAC najčešće susrećeš u kapsulama od 500 ili 600 mg. Za usporedbu: u klasičnoj mukolitičkoj primjeni kao lijek, uobičajena doza za odrasle tipično iznosi 600 mg na dan. Da bi se ista količina unijela hranom, trebalo bi otprilike pojesti 4 jaja i 130 g sjemenki suncokreta — a čak i tada dobivaš cistein vezan u proteinu, a ne acetilirani oblik.

Tko uzima NAC, trebao bi poznavati razliku između lijeka i dodatka prehrani. Sredstvo za razrjeđivanje sluzi iz ljekarne sadrži istu aktivnu tvar kao i kapsula dodatka prehrani, ali se odobrava i ispituje pod drugačijim pravnim okvirom. Dodatak prehrani ne smije navoditi reference na bolesti — ne zato što je tvar drugačija, nego zato što prehrambeno pravo to razdvaja.