Ova vrsta je višegodišnja penjačica koja potječe iz jugoistočnog dijela SAD-a i Srednje Amerike. Danas se uzgaja u toplim klimatskim područjima diljem svijeta — dijelom kao ukrasna biljka, dijelom radi berbe nadzemnog zelenog dijela koji se u osušenom obliku pod nazivom Passiflorae herba navodi u mnogim farmakopejama. Koriste se listovi, stabljike, vitice i osušeni cvjetovi. Klasični oblici pripravaka su napitci, tinkture i suhi ekstrakti.
O istraživačkom stanju: Passiflora incarnata spada među najdulje istraživane biljke u području spavanja i unutarnje napetosti. Akhondzadeh i sur. usporedili su 2001. godine u časopisu Journal of Clinical Pharmacy and Therapeutics ekstrakt passiflore s benzodiazepinom oksazepamom kod generaliziranog anksioznog poremećaja — u dvostruko slijepoj randomiziranoj pilot-studiji. Ngan i Conduit istraživali su 2011. godine u časopisu Phytotherapy Research učinak čaja od passiflore na subjektivnu kvalitetu sna: 41 sudionik između 18 i 35 godina pio je sedam dana jednu šalicu čaja (ili placeba) i vodio dnevnike spavanja. Između dviju faza ispitivanja bila je tjedan dana wash-out razdoblja. Lee i sur. objavili su 2020. godine u časopisu International Clinical Psychopharmacology studiju s 110 odraslih osoba (prosječna dob 40,5 godina, 53,6 posto žena) koje su prema DSM-5 ispunjavale kriterije nesanice. Dva tjedna sudionici su primali ili ekstrakt passiflore ili placebo; kontrola je provedena polisomnografijom u laboratoriju za spavanje.
Dva pregledna rada sažimaju stanje istraživanja. Janda i sur. opisali su 2020. godine u časopisu Nutrients dostupne podatke o neuropsihijatrijskim primjenama — nesanici, anksioznosti i depresivnom raspoloženju. Da Fonseca i sur. naglasili su iste godine u časopisu The Scientific World Journal da, iako postoji oko 600 vrsta passiflore, klinička istraživanja gotovo isključivo se usredotočuju na Passiflora incarnata L. Ono što pregledni radovi jasno navode: broj kontroliranih kliničkih studija je ograničen, mnoga istraživanja provode se na malim skupinama, a jedinstveni standardi doziranja ne postoje.
Jedna računica za ilustraciju: u studiji Ngana i Conduita sudionici su pili jednu šalicu čaja dnevno sedam dana — to je sedam šalica po fazi ispitivanja. Tko priprema tipični čaj od passiflore (oko 2 grama osušenog bilja po šalici), u tjednu potroši oko 14 grama bilja. Kod Akhondzadeh a korišteni su ekstrakti, a ne čajni napitci — koncentracija aktivnih tvari tamo je znatno viša. Upravo zbog toga rezultate pojedinih studija teško je izravno uspoređivati: čaj, tinktura i standardizirani suhi ekstrakt daju različite količine flavonoida poput viteksina, izoviteksina ili šaftosida, koji se smatraju ključnim pokazateljima.
U kuhinji zeleni dio biljke gotovo da i nema primjenu — za razliku od ploda marakuje koji potječe od srodne vrste (Passiflora edulis). Zeleni dio je gorak, melje se ili reže te se koristi u mješavinama čajeva s matičnjakom, valerijandom ili hmeljem, a u Njemačkoj i EU registriran je kao tradicionalni biljni lijek za odrasle kod stanja nervozne napetosti.
Što istraživanja ne pokazuju: ne postoje velike, dugoročne kliničke studije s tisućama sudionika, nema pouzdanih podataka o primjeni kod djece, nema jasnih usporedbi između oblika pripravaka (čaj naspram kapsula naspram tinkture) i nema odobrenih zdravstvenih tvrdnji prema pravu EU-a. Tko se zanima za passifloru, naći će skup studija koji raste više od 20 godina — ali ne i zaokruženu sliku.
Djelovanje
Klinička istraživanja ispitivala su Passiflora incarnata kod poremećaja spavanja (Lee i sur., International Clinical Psychopharmacology 2020; Ngan i Conduit, Phytotherapy Research 2011) i generaliziranog anksioznog poremećaja (Akhondzadeh i sur., Journal of Clinical Pharmacy and Therapeutics 2001) u usporedbi s placebom odnosno oksazepamom. Pregledni radovi (Janda i sur., Nutrients 2020; da Fonseca i sur., The Scientific World Journal 2020) naglašavaju potrebu za daljnjim kontroliranim studijama s većim kohortama.
Doziranje
Kliničke studije koristile su različite pripravke: Ngan i Conduit primjenjivali su čaj (jedna šalica dnevno, sedam dana), Lee i sur. davali su standardizirani ekstrakt kroz dva tjedna, Akhondzadeh i sur. uspoređivali su ekstrakt s 30 mg oksazepama dnevno. Konkretni miligramski podaci ne mogu se izravno preračunati između ekstrakta, tinkture i biljnog napitka. Za tradicionalne biljne lijekove odobrene u Njemačkoj vrijede upute navedene u uputi o lijeku.
Prirodni izvori
Passiflora potječe iz jugoistočnih SAD-a i Srednje Amerike. Danas se uzgaja diljem svijeta u toplim klimatskim područjima kao ukrasna i ljekovita biljka.
Česta pitanja
Je li passiflora ista biljka kao marakuja?
Srodne su, ali nisu identične. Jestivi plod marakuje najčešće potječe od vrste Passiflora edulis, dok je vrsta koja se koristi kao ljekovita biljka Passiflora incarnata. Obje pripadaju rodu Passiflora koji obuhvaća oko 600 vrsta.
Koji dio biljke se koristi?
Nadzemni zeleni dio — dakle listovi, stabljike, vitice i cvjetovi. U osušenom obliku u farmakopejama se naziva Passiflorae herba. Korijen se ne koristi.
Može li se passiflora kombinirati s valerijandom?
U tradicionalnim mješavinama čajeva ta je kombinacija uobičajena. Kliničke studije uglavnom istražuju pojedinačne ekstrakte, a kontrolirani usporedni podaci o kombinacijama su rijetki.
Postoje li studije o dugoročnoj primjeni?
Dostupne kliničke studije trajale su od nekoliko dana do tjedana — Ngan i Conduit sedam dana po fazi, Lee i sur. dva tjedna. Dugoročni podaci kroz mjesece ili godine ne postoje.
Je li biljku teško uzgajati?
Passiflora incarnata otporna je na mraz do oko minus 15 stupnjeva i može se uzgajati na otvorenom u Srednjoj Europi ako je položaj sunčan i zaštićen. Svake godine iznova izbija iz korijena i penje se po potpornjima nekoliko metara visoko.
Zašto se zove passiflora?
Španjolski misionari u 16. stoljeću simbolički su tumačili dijelove cvijeta: niti nalik kruni kao trnovu krunu, tri njuške tučka kao čavle, pet prašnika kao rane. Ime se odnosi na Kristovu muku (lat. passio), a ne na strast u današnjem smislu.
Znanstveni izvori
EMA/HMPC/421919/2013: European Union herbal monograph on Passiflora incarnata L., herba. | Miroddi, M. et al. (2013). Passiflora incarnata L.: ethnopharmacology, clinical application, safety and evaluation of clinical trials. Journal of Ethnopharmacology, 150(3), 791-804.
