Kolagen

Otprilike 30 posto svih proteina u ljudskom tijelu čini kolagen. Time je on daleko najzastupljenija bjelančevina koju nosimo u sebi — više od svakog enzima, više od svakog mišićnog proteina. Nalazi se u koži, tetivama, međukralježničnim diskovima, hrskavici između zglobova, u samim kostima i u stijenkama krvnih žila. Gdje god se nešto mora držati, napinjati ili amortizirati, tu je kolagen.

S kemijskog gledišta radi se o strukturnom proteinu od dugačkih, trostruko isprepletenih lanaca aminokiselina. Tri najčešća gradivna elementa su glicin, prolin i hidroksiprolin. Glicin sam po sebi čini otprilike svaku treću aminokiselinu u lancu kolagena — neobično jednoličan sastav koji se gotovo ne pojavljuje ni u jednom drugom proteinu. Tijelo može samo proizvoditi kolagen, ali samo uz prisutnost vitamina C. Bez vitamina C hidroksilacija prolina se urušava i kolagen postaje nestabilan. To je upravo biokemijska srž skorbuta, klasične bolesti mornara: desni se raspadaju, rane se ponovo otvaraju, jer novi kolagen više nema čvrstoću.

U namirnicama kolagen se nalazi ponajviše u životinjskom vezivnom tkivu, koži, kostima i hrskavici. Juha od kostiju koja se satima krčka klasičan je izvor. Geliranje ohlađene juhe u hladnjaku upravo otuda dolazi — kolagenska vlakna otopljena iz kostiju i tetiva međusobno se isprepliću pri hlađenju i stvaraju mrežu. U biljnim namirnicama kolagen se ne pojavljuje. Biljke grade svoju strukturu od celuloze i lignina, ne od životinjskih proteina. Tko se hrani isključivo biljno, ovisan je o vlastitoj sintezi iz aminokiselina — glicin i prolin mogu se dobiti iz mnogih proteinskih izvora, a ključan ostaje vitamin C.

Kao dodatak prehrani kolagen se najčešće nalazi u hidroliziranom obliku, koji se tada naziva hidrolizat kolagena ili kolagenski peptidi. Pritom se veliki, netopivi polazni protein enzimski razlaže na kraće fragmente od svega nekoliko aminokiselina. Ti su peptidi topivi u vodi, neutralnog okusa i apsorbiraju se u crijevima slično kao i drugi mali proteinski fragmenti. Je li tijelo apsorbiranim fragmentima sposobno ciljano ponovno sintetizirati kožni ili zglobni kolagen, ili ih jednostavno baca u opći bazen aminokiselina poput svake druge prehrambene bjelančevine, znanstveno još nije konačno razjašnjeno.

Istraživanja o medicinskoj primjeni kolagena sežu dalje u prošlost nego što mnogi misle. Tomaselli je 2000. godine u časopisu Journal of Wound, Ostomy and Continence Nursing opisao primjenu čestica kolagena zajedno s faktorom rasta becaplermin u zbrinjavanju rana (DOI 10.1067/mjw.2000.111069). Radilo se o kroničnim ranama, ne o dodacima prehrani. Iz te se publikacije ne može zaključivati ništa o oralnom uzimanju kolagenskih peptida radi poboljšanja stanja kože, kose ili zglobova.

Jedan praktičan primjer za usporedbu: u klasičnim istraživanjima zbrinjavanja rana čestice kolagena nanose se izravno na tkivo — u količinama od svega nekoliko grama po primjeni. U dodacima prehrani uobičajene su dnevne porcije dva do tri puta veće, obično između 5 i 10 grama dnevno u obliku praha. Za usporedbu: dobro prokuhana juha od otprilike jednog kilograma koštane srži sadrži, ovisno o duljini kuhanja, procijenjeno 6 do 10 grama otopljenog kolagena — jedna velika šalica dakle donosi otprilike onoliko koliko i jedna porcija praha.

Što kolagen NIJE: potpuni protein u nutricionističkom smislu. Nedostaje mu esencijalna aminokiselina triptofan — u potpunosti. Tko kolagen koristi kao jedini proteinski izvor, njime ne pokriva svoju potrebu za bjelančevinama. Radi se o dodatnoj bjelančevini s vlastitim aminokiselinskim profilom, ne o zamjeni za meso, ribu, jaja ili mahunarke.

Europska agencija EFSA dosad nije odobrila nijednu zdravstvenu tvrdnju za kolagen. Navodi poput „dobro za zglobove" ili „čvršća koža" ne smiju stajati na pakiranjima. To ne znači da učinaka nema — znači da prema ocjeni agencije dostupna istraživanja nisu dostatna za odobrenu zdravstvenu tvrdnju.