Fenomen je prvi put opažen pod mikroskopom još 1960-ih godina. No kako se taj proces regulira na molekularnoj razini, ostalo je desetljećima nepoznato. Tek je japanski stanični biolog Yoshinori Ohsumi to razjasnio 1990-ih godina. Koristio je obični pekarski kvasac kako bi identificirao gene odgovorne za autofagiju — i pokazao da isti mehanizmi djeluju i u ljudskim stanicama. Za to otkriće 2016. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Zašto je to važno za zdravo starenje? S godinama stanično „odvoženje smeća" usporava. Otpad se nakuplja, oštećeni dijelovi rjeđe se zamjenjuju. Istraživači danas dovode usporenu autofagiju u vezu s rastućim brojem procesa povezanih sa starenjem. S druge strane, kad se autofagija potakne, stanica može obnoviti ritam samočišćenja.
Cijeli proces regulira središnji prekidač zvan mTOR. Dok god ima dovoljno hranjivih tvari, mTOR koči autofagiju — stanica je u načinu rasta. Tek kad hranjive tvari postanu oskudne, primjerice pri postu, taj kočioni mehanizam popušta i samočišćenje kreće. Upravo tu leže najpopularniji načini prirodnog poticanja autofagije: vremenski ograničen unos hrane, tjelesna aktivnost — i određeni sastojci hrane poput spermidina, prirodnog poliamina koji tijelo samo proizvodi, a koji se u istraživanjima proučava kao prirodni pokretač autofagije.
Tko želi dublje zaroniti u temu, kod nas može pronaći znanstveno tumačenje spermidina kao i pregled njegovih prirodnih izvora — klice pšenice ubrajaju se među najbogatije.
Djelovanje
Autofagija sama po sebi nije tvar, već proces — ne može se „uzimati", može se samo poticati. Prema trenutnom stanju istraživanja, etablirani načini poticanja autofagije su vremenski ograničen unos hrane (intermitentni post), redovita tjelesna aktivnost i smanjenje mTOR aktivnosti. Spermidin se u tom kontekstu istražuje kao prirodni sastojak hrane koji može stimulirati autofagiju.
Prirodni izvori
Autofagija je stanični proces koji se odvija u svakoj stanici. Može se poticati načinom života (post, tjelesna aktivnost) i određenim sastojcima hrane. Među najistraženijim prirodnim pokretačima autofagije ističe se spermidin, koji se u posebno visokim količinama nalazi u klicama pšenice, zrelom siru, gljivama i mahunarkama.
Česta pitanja
Što je autofagija jednostavno objašnjeno?
Autofagija je proces samočišćenja stanice. Ona razgrađuje oštećene ili istrošene dijelove i reciklira ih u nove građevne blokove i energiju. Naziv doslovno znači "samo-jedenje".
Tko je otkrio autofagiju?
Fenomen je prvi put opažen 1960-ih godina. Japanski stanični biolog Yoshinori Ohsumi razjasnio je molekularne mehanizme 1990-ih godina i za to je 2016. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Kako se može aktivirati autofagija?
Prema trenutnom stanju istraživanja, vremenski ograničen unos hrane (intermitentni post), redovita tjelesna aktivnost i smanjenje mTOR aktivnosti smatraju se načinima poticanja autofagije. U tom se kontekstu istražuje i spermidin kao sastojak hrane.
Kakve veze ima spermidin s autofagijom?
Spermidin je prirodni poliamin koji tijelo samo proizvodi, a u istraživanjima se proučava kao prirodni pokretač autofagije. U posebno visokim količinama nalazi se u klicama pšenice, zrelom siru, gljivama i mahunarkama.
Kakvu ulogu igra mTOR u autofagiji?
mTOR je centralni prekidač: kad ima dovoljno hranjivih tvari, koči autofagiju (način rasta). Kad hranjive tvari postanu oskudne, primjerice pri postu, ta se kočnica popušta i samočišćenje kreće.
Znanstveni izvori
Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 2016. dodijeljena je Yoshinoriju Ohsumiju „za otkriće mehanizama autofagije" (nobelprize.org). Christian de Duve 1963. je uveo pojam „autofagija" te je 1974. dobio Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće lizosoma. Uloga mTOR-a kao središnjeg regulatora te veza autofagije s procesima starenja opsežno su dokumentirani u stručnoj literaturi iz stanične biologije. Ova stranica služi općoj informiranosti i ne zamjenjuje medicinski savjet.