Oksidativni stres je stanje koje nastaje u tvojim stanicama kada postoji neravnoteža između produkcije slobodnih radikala i sposobnosti tijela da ih neutralizira. Slobodni radikali su visoko reaktivne, nestabilne molekule kojima nedostaje jedan elektron. Tragajući za tim elektronom, napadaju i oštećuju druge molekule poput DNK, proteina i lipida – taj se proces naziva oksidacija. Zamisli to kao hrđanje metala.
Određena količina slobodnih radikala normalan je nusprodukt metaboličkih procesa, kao što je dobivanje energije u mitohondrijima. Oni čak imaju i važne funkcije, primjerice u obrani od uzročnika bolesti putem imunološkog sustava. Problem nastaje tek kada ih ima previše i kada vlastiti zaštitni sustavi tijela – antioksidansi – više ne mogu pratiti.
Brojni vanjski čimbenici mogu drastično povećati nastanak slobodnih radikala i tako dovesti do oksidativnog stresa. Među njima su UV-zračenje, okolišni otrovi, pesticidi, cigaretni dim, pretjerana konzumacija alkohola, ali i intenzivno vježbanje te kronični psihički stres. Taj dugotrajni oksidativni stres smatra se jednim od glavnih čimbenika staničnog procesa starenja i razvoja mnogih kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, neurodegenerativne poremećaje i rak.
Srećom, tvoje tijelo ima sofisticirani obrambeni sustav protiv oksidativnog oštećenja: antioksidanse. Te molekule mogu neutralizirati slobodne radikale tako što im dobrovoljno predaju elektron, a da pritom same ne postanu nestabilne. Među najpoznatijim antioksidansima su vitamini C i E, beta-karoten, selen i cink, kao i brojne sekundarne biljne tvari poput flavonoida iz voća i povrća ili OPC-a iz sjemenki grožđa. Prehrana bogata tim tvarima najbolja je zaštita za očuvanje zdravlja tvojih stanica i suzbijanje oksidativnog stresa.
Poznato i kao
oksidativno oštećenje, slobodni radikali