OPC, kratica za oligomerne proantocijanidine, skupina je sekundarnih biljnih tvari koje pripadaju klasi flavonoida. Nalaze se u mnogim biljkama, no posebno su bogata nalazišta sjemenke grožđa, kora francuskog primorskog bora, opne kikirikija i kakao zrna. OPC je 1940-ih godina otkrio francuski istraživač dr. Jacques Masquelier, koji je prepoznao njegova izvanredna antioksidativna svojstva. Najistaknutije obilježje OPC-a njegova je iznimno visoka antioksidativna moć. Smatra se jednim od najsnažnijih poznatih antioksidansa, čije djelovanje navodno nadmašuje djelovanje vitamina C čak 20 puta, a vitamina E čak 50 puta. Antioksidansi su tvari koje mogu neutralizirati slobodne radikale. Slobodni radikali visoko su reaktivne molekule koje nastaju u tijelu kroz metaboličke procese, ali i pod utjecajem vanjskih čimbenika poput UV-zračenja, zagađivača iz okoliša i stresa. Prekomjerna količina slobodnih radikala dovodi do oksidativnog stresa, koji oštećuje stanice i dovodi se u vezu s procesom starenja te nastankom brojnih kroničnih bolesti. OPC štiti ne samo stanice, već i druge važne molekule poput kolagena i elastina. Kolagen i elastin strukturni su proteini odgovorni za čvrstoću i elastičnost kože, krvnih žila i vezivnog tkiva. Time što štiti kolagenska vlakna od razgradnje enzimima i slobodnim radikalima, OPC može pridonijeti očuvanju zdrave kože i čvrstih krvnih žila. Iz tog razloga OPC se često koristi za podršku zdravlju krvnih žila, kod venskih tegoba i za poboljšanje izgleda kože. Uz to, OPC ima protuupalna svojstva i može obnavljati te pojačavati djelovanje drugih antioksidansa, osobito vitamina C i E. Kombinacija tih vitamina s OPC-om stvara sinergistički učinak i sveobuhvatniju zaštitu od oksidativnog stresa.
Djelovanje
Snažan antioksidans koji štiti stanice od oksidativnog stresa. Podržava zdravlje krvnih žila, jača vezivno tkivo i može poboljšati izgled kože.
Doziranje
Preporučena dnevna doza obično iznosi između 150 i 500 mg OPC-a. Točno doziranje može varirati ovisno o individualnim potrebama i koncentraciji ekstrakta.
Prirodni izvori
Sjemenke grožđa, kora primorskog bora, opne kikirikija, kakao zrna
Znanstveni izvori
Shi, J., Yu, J., Pohorly, J. E., & Kakuda, Y. (2003). Polyphenolics in grape seeds—biochemistry and functionality. Journal of medicinal food, 6(4), 291-299. doi:10.1089/109662003772519831. Weseler, A. R., & Bast, A. (2017). Masquelier’s grape seed extract: from basic flavonoid research to a well-characterized food supplement with health benefits. Nutrition journal, 16(1), 5. doi:10.1186/s12937-016-0218-8.
