Melatonin

U tri sata ujutro koncentracija melatonina u krvi zdravog odraslog čovjeka otprilike je deset puta viša nego poslijepodne. Taj kontrast između dana i noći proizvodi epifiza u mozgu, pod nadzorom svjetlosnih signala mrežnice. Cipolla-Neto i Amaral opisuju u Endocrine Reviews (2018) melatonin kao tvar koja se pojavljuje u gotovo svakom živom organizmu — od bakterija do čovjeka — i čije je lučenje strogo vezano uz duljinu tamne faze.

Kod čovjeka melatonin ne nastaje samo u epifizi. Ahmad i sur. (Cellular and Molecular Neurobiology, 2023) navode i mrežnicu, koštanu srž, probavni trakt, timus i limfocite kao mjesta nastanka. Svjetlost potiskuje proizvodnju, tama je potiče. Djelovanje se odvija putem dvaju tipova receptora, MT1 i MT2, koji su prisutni u mnogim tkivima.

Zanimljivo je pitanje koliko se melatonina uopće može unijeti hranom. Howatson i sur. (European Journal of Nutrition, 2012) istraživali su sok od višanja sorte Montmorency i u njemu utvrdili mjerljive količine. Za usporedbu: tipičan pripravak kao dodatak prehrani često sadrži 0,5 do 1 miligram po kapsuli. To je količina koju je uobičajenom hranom praktički nemoguće postići — trebalo bi popiti litre soka od višanja da bi se dostigao usporediv red veličine. Upravo ta razlika između fiziološke noćne koncentracije i farmakološkog unosa jedan je od razloga zašto istraživači jasno razlikuju endogenu varijantu od one unesene izvana.

Klinička primjena najbolje je istražena kod problema s usnivanjem i poremećaja ritma spavanja i budnosti. Lalanne i sur. (International Journal of Molecular Sciences, 2021) saželi su studije o primjeni kod poremećaja iz autističnog spektra i izvijestili o učincima na vrijeme usnivanja i kvalitetu sna, no izričito su naglasili da učinkovitost i podnošljivost ovise o dobi, spolu, načinu primjene, dobu dana, formulaciji (s brzim ili odgođenim oslobađanjem) i dozi. Na temelju tih podataka ne može se izvesti opća preporuka.

Melatonin se često dovodi u vezu s antioksidativnim svojstvima. Ahmad i sur. (2023) opisuju da tvar u laboratorijskim uvjetima može hvatati slobodne radikale i da pokazuje protuupalne učinke u staničnim pokusima. Ostaje otvoreno pitanje mogu li se ta opažanja prenijeti na čovjeka pri uobičajenim dozama dodatka prehrani. Stanični pokusi i klinička djelotvornost dvije su različite razine.

Važan protuargument dolazi od Amrollahi-Sharifabadi i sur. (Chemico-Biological Interactions, 2025). Autori opisuju melatonin kao „paradoksalnu" tvar: terapijski korisnu, ali s podcijenjenim toksikološkim pitanjima pri dugotrajnom ili visokodoziranom uzimanju, osobito u određenim skupinama stanovništva. Konkretno se navode mogući učinci na hormonsku ravnotežu, krvni tlak i interakcije s lijekovima. Tekst jasno daje do znanja da „endogeno" ne znači automatski „bezopasno u bilo kojoj količini".

Što istraživanja do sada NISU potvrdila: da melatonin značajno produljuje trajanje sna kod zdravih osoba bez poremećaja ritma. Da sigurno sprječava jutarnji umor. Da više doze djeluju bolje od nižih — dapače, objavljeni podaci iz studija na autizmu (Lalanne i sur., 2021) prije upućuju na to da odnos između doze i učinka nije linearan. I ne postoje pouzdani podaci koji bi pokazali da višegodišnje svakodnevno uzimanje u odrasloj dobi prolazi bez posljedica.

Pravno gledano, melatonin je u EU poseban slučaj: u nekim zemljama se od određenih doza smatra lijekom, dok je u drugima niska doza dostupna kao dodatak prehrani. EFSA je pozitivno ocijenila tvrdnju o skraćivanju vremena usnivanja pri 1 miligramu kratko prije odlaska na spavanje — to je jedna od rijetkih odobrenih zdravstvenih tvrdnji u vezi sa snom.

Tko se bavi melatoninom, trebao bi razlikovati tri razine: endogeni hormon s njegovim strogo noćnim ritmom, unos putem hrane u mikrogramskim količinama i farmakološki unos putem kapsula ili kapi u miligramskim količinama. Istraživačka literatura opsežna je, ali daleko od toga da je u svim točkama jednoznačna.