S kemijskog gledišta, hijaluronska kiselina pripada glikozaminoglikanima. Iaconisi i sur. opisuju je u International Journal of Molecular Sciences (2023) kao rašireni molekul u tjelesnim tekućinama i izvanstaničnom matriksu. Sudjeluje u procesima kao što su stanična dioba, diferencijacija stanica i regulacija upalnih procesa. Tijelo samo proizvodi hijaluronsku kiselinu — no s godinama vlastita sinteza opada, što je jedan od razloga za sve tanji kožni pokrivač i suše zglobne površine.
Gdje je možemo naći u prirodi? Hijaluronska kiselina najkoncentriranija je u životinjskom vezivnom tkivu, posebno u koži, hrskavici i zglobnoj tekućini. Juha od goveđih ili pilećih kostiju stoga je jedan od rijetkih prirodnih prehrambenih izvora. Biljna hrana sama po sebi ne sadrži hijaluronsku kiselinu, ali može potaknuti vlastitu sintezu u tijelu — tu spadaju škrobasto korjenasto povrće poput krumpira i batata te sojini proizvodi. U industriji se hijaluronska kiselina danas pretežno dobiva mikrobnom fermentacijom, postupkom koji Iaconisi i sur. (2023) opisuju kao jeftino rješenje pogodno za dobivanje proizvoda visoke čistoće. Time je moguća i veganska proizvodnja, što ranije nije bio slučaj — klasični izvor bili su pijetlovi češljevi.
Polje istraživanja iznenađujuće je široko. Marinho i sur. (Biomolecules 2021) prikupili su istraživanja iz razdoblja od 2017. do 2021. te razmatraju primjenu kod upalnih bolesti. Autori izričito napominju da egzogena hijaluronska kiselina ne može u potpunosti zamijeniti endogenu hijaluronsku kiselinu — realistična napomena vrijedna pamćenja.
Često zanemaren vid primjene jest oralno uzimanje u kombinaciji s kolageenom. Žmitek i sur. objavili su 2024. u časopisu Nutrients randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano istraživanje s 87 žena u dobi od 40 do 65 godina. Sudionice su 16 tjedana primale ili placebo, ili 5 g hidroliziranog kolagena uz 80 mg vitamina C, ili istu kombinaciju uz dodatnih 30 mg hijaluronske kiseline. Obje skupine koje su primale aktivne tvari pokazale su poboljšanja gustoće dermisa, strukture kože i dubine bora. Preračunato: kroz 16 tjedana dnevna doza od 30 mg hijaluronske kiseline daje ukupnu količinu od oko 3,36 grama — dakle manje od jedne žličice praška raspoređene na četiri mjeseca. Zapanjujuće malo za mjerljiv učinak.
U estetskoj medicini postoji sasvim drugačiji oblik primjene: injekcija kao filler. Wu i sur. (Clinics in Plastic Surgery 2023) opisuju hijaluronsku kiselinu kao trenutno najčešće korišteni materijal za dermalne fillere. Prednost prema autorima: budući da se radi o tvari koja je prirodno prisutna u tijelu, rizik od alergijskih ili imunoloških reakcija je nizak, a učinak se po potrebi može poništiti injekcijom hijaluronidaze. Lee i sur. (Journal of Dermatological Treatment 2022) usporedili su u split-face studiji fillere od hijaluronske kiseline s polinukleotidnim fillerima u području očiju — oba su primijenjena na istom ispitaniku, svaki na jednoj polovici lica.
Što istraživanja nasuprot tome ne potvrđuju: ne postoji EU-odobrana zdravstvena tvrdnja za oralno unošenje hijaluronske kiseline. Isto tako nije u potpunosti znanstveno razjašnjeno ni pitanje koliki udio sadržaja kapsule od 30 mg zapravo prođe nepromijenjeno kroz želučanu kiselinu i dosegne kožu ili zglobove. Dostupne studije pokazuju krajnje učinke (parametri kože, percepcija boli), ali ne i cjelokupan put od usta do ciljnog tkiva.
Hijaluronska kiselina dostupna je u različitim veličinama molekula. Niskomolekularne varijante (ispod 50 kDa) lakše prodiru u tkivo, visokomolekularne (iznad 1000 kDa) imaju snažnije vezanje vode na površini. U kozmetici se često koriste mješavine, a u dodacima prehrani tipično niskomolekularne forme — uz argument bolje apsorpcije, koji se međutim različito ocjenjuje ovisno o istraživanjima.
Tko želi prehranom poduprijeti razinu hijaluronske kiseline u tijelu, ima dakle dva puta: izravni putem juhe od kostiju i neizravni putem biljnih namirnica koje potiču vlastitu sintezu. Ni jedno ni drugo ne zamjenjuje ciljani unos, ali ima prednost što se radi o uobičajenoj hrani.
Djelovanje
Iaconisi i sur. opisuju u preglednom članku u International Journal of Molecular Sciences (2023) ulogu hijaluronske kiseline u hidrataciji tkiva, proliferaciji stanica i upalnim procesima. Žmitek i sur. (Nutrients 2024) istražili su u 16-tjednoj placebom kontroliranoj studiji s 87 žena oralno uzimanje kombinacije od 5 g kolagena, 80 mg vitamina C i 30 mg hijaluronske kiseline te zabilježili promjene u gustoći dermisa, strukturi kože i dubini bora. Marinho i sur. (Biomolecules 2021) upozoravaju da egzogena hijaluronska kiselina ne može u potpunosti zamijeniti endogenu.
Doziranje
U istraživanju Žmitek i sur. (Nutrients 2024) uzimalo se 16 tjedana dnevno 30 mg hijaluronske kiseline zajedno s 5 g hidroliziranog kolagena i 80 mg vitamina C. Primjena fillera u studijama Wu i sur. (2023) i Lee i sur. (2022) odnosi se na injekcije i nije usporediva s oralnim uzimanjem. Opće prihvaćena preporuka za uzimanje hijaluronske kiseline kao dodatka prehrani ne postoji.
Prirodni izvori
Hijaluronska kiselina nalazi se u životinjskom vezivnom tkivu, koži i hrskavici. Juha od kostiju prirodni je izvor hijaluronske kiseline. Određene namirnice poput korjenastog povrća (npr. krumpir, batat) i sojinih proizvoda mogu potaknuti vlastitu proizvodnju hijaluronske kiseline u tijelu.
Česta pitanja
Je li hijaluronska kiselina veganska?
Ovisi o podrijetlu. Klasično se dobivala iz pijetlovih češljeva, a danas se pretežno proizvodi mikrobnom fermentacijom (Iaconisi i sur., 2023). Fermentativno dobivena hijaluronska kiselina je veganska, dok životinjski izvori poput juhe od kostiju to naravno nisu.
Koja je razlika između niskomolekularne i visokomolekularne hijaluronske kiseline?
Visokomolekularna hijaluronska kiselina (iznad 1000 kDa) posebno snažno veže vodu na površini, dok niskomolekularna (ispod 50 kDa) može lakše prodirati u dublje slojeve. U dodacima prehrani najčešće se koriste niskomolekularne varijante.
Koliko vode veže hijaluronska kiselina?
Jedan gram može u idealnim uvjetima vezati do šest litara vode. To objašnjava važnost tog molekula za vlažnost kože, zglobne tekućine i vezivnog tkiva.
Sadrže li biljne namirnice hijaluronsku kiselinu?
Ne. Biljke same ne stvaraju hijaluronsku kiselinu. Namirnice poput krumpira, batata ili sojinih proizvoda mogu, međutim, poduprijeti vlastitu tjelesnu sintezu hijaluronske kiseline. Jedini izravni prehrambeni izvor jest životinjsko vezivno tkivo, klasično u obliku juhe od kostiju.
Apsorbira li se oralno uzeta hijaluronska kiselina uopće?
To još nije u potpunosti znanstveno razjašnjeno. Istraživanje Žmitek i sur. (Nutrients 2024) pokazalo je mjerljive učinke na parametre kože nakon 16 tjedana s 30 mg dnevno, ali ne govori izravno o tome koji udio dolazi nepromijenjen do ciljnog tkiva.
Koja je razlika između fillera i kapsule?
Filleri se ubrizgavaju izravno ispod kože i djeluju lokalno na mjestu injekcije (Wu i sur., 2023). Oralno uzeta hijaluronska kiselina prolazi kroz probavni trakt i mora se tek sistemski rasporediti. Oba načina primjene nisu izravno usporediva.
Koliko dugo treba uzimati hijaluronsku kiselinu da bi se nešto pokazalo?
U istraživanju Žmitek i sur. (2024) uzimanje je trajalo 16 tjedana. Mjerenja kože prije i poslije provedena su nakon tog vremenskog razdoblja. Kraće studije s oralnim uzimanjem su rjeđe, a uvjerljivi kratkotrajni učinci nisu dokumentirani.
Znanstveni izvori
Kawada C, Yoshida T, Yoshida H, et al. Ingested hyaluronan moisturizes dry skin. Nutr J. 2014;13:70. Published 2014 Jul 11. doi:10.1186/1475-2891-13-70. Oe, M., Tashiro, T., Yoshida, H., et al. (2016). Oral hyaluronan relieves knee pain: a review. Nutrition journal, 15, 11. https://doi.org/10.1186/s12937-016-0128-2
