Pri odabiru proizvoda od vitalnih gljiva često nailazimo na pojmove 'gljivični prah' i 'ekstrakt gljiva'. Važno je poznavati razliku, jer se međusobno znatno razlikuju po načinu proizvodnje, koncentraciji i biodostupnosti aktivnih tvari. Izbor između praha i ekstrakta ovisi o tome koji cilj želiš postići uzimanjem.
Gljivični prah, koji se često naziva i 'cijela gljiva', proizvodi se nježnim sušenjem i potom finim mljevenjem cijelog plodišta gljive. Sadržava puni spektar svih sastojaka gljive u njihovu prirodnom sastavu, uključujući prehrambena vlakna, vitamine i minerale. Međutim, važni polisaharidi vezani su u hitinskim staničnim stijenkama gljive. Budući da ljudski organizam ne može razgraditi hitin, biodostupnost tih aktivnih tvari u čistom prahu je razmjerno niska.
Ekstrakt gljiva, s druge strane, dobiva se postupkom ekstrakcije vrućom vodom ili alkoholom. Tim se postupkom razgrađuju hitinske stanične stijenke te se vrijedni bioaktivni sastojci — poput polisaharida i triterpena — izdvajaju i koncentriraju. Rezultat je proizvod sa znatno višom koncentracijom i biodostupnošću željenih aktivnih tvari. Za ciljanu podršku organizmu ekstrakti su stoga u pravilu učinkovitiji izbor. Kod ekstrakata obrati pažnju na standardizaciju koja navodi udio polisaharida.