Gotovo svaka stanica u tvom tijelu sadrži sitne elektrane koje proizvode skoro svu tvoju energiju: mitohondrije. Njihova sposobnost djelomično određuje koliko si fit i otporan – a s godinama slabi. Ovdje ćeš razumjeti kako funkcioniraju i što ih održava snažnima.
Znanost objašnjena razumljivo. Bez zdravstvenih tvrdnji.
Mitohondriji su sitne strukture unutar gotovo svake stanice, a njihova glavna zadaća je proizvodnja energije. Proizvode oko 95 posto ukupne stanične energije u obliku molekule ATP – univerzalne energetske valute tijela. Bilo da tvoje srce kuca, mozak razmišlja ili mišić se steže: energija za to najvećim dijelom dolazi iz mitohondrija. Otuda nadimak "elektrane stanice".
Posebno energetski zahtjevni organi poput srca, mozga i mišića sadrže iznimno mnogo mitohondrija – neke stanice čak tisuće. Nisu krute tvorevine, već dinamična mreža koja se dijeli, spaja i prilagođava energetskim potrebama. Upravo ta dinamičnost ključna je za njihovo zdravlje – a s godinama opada.
Mitohondrijska disfunkcija smatra se jednim od središnjih obilježja starenja – i odvija se po podmuklo začaranom krugu. S godinama mitohondriji nakupljaju oštećenja na svojoj DNA i sastavnim dijelovima. Oštećeni mitohondriji rade neučinkovitije, proizvode manje energije i istovremeno više štetnog ROS-a. Taj ROS zauzvrat oštećuje daljnje mitohondrije – samopojačavajući krug koji stanicu korak po korak slabi.
Stanje pogoršava i slabljenje sustava čišćenja. Normalno stanica prepoznaje oštećene mitohondrije i razgrađuje ih na kontroliran način – proces zvan mitofagija, specijalizirani oblik autofagije. S godinama i taj posao čišćenja postaje tromiji. Posljedica: oštećene elektrane ostaju umjesto da budu zamijenjene. Zanimljiva teza o tome, hipoteza "Survival of the Slowest", čak tvrdi da upravo najtromiji, najslabiji mitohondriji izbjegavaju razgradnju jer odašilju premalo signala koji pokreće mitofagiju. [LINK:/autophagie:Više o autofagiji]
Dobra vijest: na mitohondrije se može znatno utjecati načinom života – znatno više nego na većinu drugih procesa starenja. Daleko najsnažnija poluga je kretanje. Tjelesna aktivnost povećava potrebu za energijom, što stanicu potiče na stvaranje novih mitohondrija – tzv. mitohondrijska biogeneza. Taj se proces odvija preko glavnog regulatora (PGC-1alpha) koji se između ostalog aktivira putem energetskog senzora AMPK. Pojednostavljeno: tko se kreće, gradi više i boljih elektrana.
I gladovanje te pauze u jedenju pomažu jer putem AMPK-a i smanjivanjem mTOR-a potiču mitofagiju – dakle čišćenje oštećenih elektrana. Prehrana bogata hranjivim tvarima osigurava građevne blokove i zaštitne tvari. A tvari poput spermidina koje potiču autofagiju neizravno podržavaju i mitohondrijsku kontrolu kvalitete. Načelo ostaje: kretanje i pauze u jedenju su temelj, sve ostalo dolazi povrh toga. Više o AMPK-u