Na pitanje jesu li ljuti začini dobri ili loši za probavu ne može se dati jednoznačan odgovor – sve ovisi o vrsti začina, količini i individualnoj podnošljivosti. Mnogi ljuti začini sadrže aktivne tvari koje, konzumirane u umjerenim količinama, mogu čak i podržati probavu.
Odličan primjer je đumbir. Njegova aktivna tvar gingerol ne daje mu samo ljutinu, već može potaknuti i lučenje sline i želučanog soka, čime pokreće probavni proces. Osim toga, đumbir može poticati crijevnu peristaltiku i tradicionalno se koristi kod osjećaja nadutosti te za podršku normalnoj funkciji želuca. Slično vrijedi i za ljutinu iz papra (piperin), koji može povećati biološku dostupnost drugih tvari, poput kurkumina.
Međutim, previše ljutine – posebno one iz čilija (kapsaicin) – može nadražiti sluznicu i izazvati žgaravicu ili bol u želucu kod osjetljivih osoba. Osobe s osjetljivim želucem ili sindromom iritabilnog crijeva trebaju biti oprezne i postupno testirati koje vrste i količine ljutine dobro podnose. Općenito vrijedi: uneseni u umjerenim količinama i kao dio uravnoteženog obroka, začini poput đumbira i kurkume mogu dati vrijedan doprinos zdravlju probave.
