Prebiotici (inulin)

Prebiotici su posebna vrsta prehrambenih vlakana koja ljudski organizam ne može probaviti. Neprobavljeni dospijevaju u debelo crijevo, gdje služe kao selektivna 'hrana' za korisne crijevne bakterije poput bifidobakterija i laktobacila. Potičući rast tih zdravlju korisnih mikroorganizama, prebiotici pridonose poboljšanju zdravlja crijeva i općega dobrog osjećaja. Za razliku od probiotika, koji su žive bakterije, prebiotici su nežive tvari. Inulin je jedan od najpoznatijih i najtemeljitije istraženih prebiotika. Pripada skupini fruktana i polisaharid je koji se sastoji od lanca molekula fruktoze. Inulin se prirodno nalazi u velikom broju biljaka, posebno u korijenu cikorije, topinamburu, artičokama, luku, češnjaku i poriluku. Kad inulin dospije u debelo crijevo, fermentiraju ga korisne bakterije koje tamo obitavaju. U tom procesu nastaju kratkolančane masne kiseline (Short-Chain Fatty Acids, SCFAs) poput butirata, acetata i propionata. Te SCFAs imaju raznovrsne pozitivne učinke: služe stanicama crijevne sluznice kao izvor energije, jačaju crijevnu barijeru, djeluju protuupalno te mogu poboljšati apsorpciju mineralnih tvari poput kalcija i magnezija. Potičući korisne bakterije i suzbijajući štetne klice, inulin pomaže u održavanju zdrave ravnoteže crijevne flore. Redovit unos inulina može povećati učestalost stolice i pomoći pri opstipaciji, jer povećava volumen stolice i čini je mekšom. Može i produžiti osjećaj sitosti te time poduprijeti kontrolu apetita. Budući da ne utječe izravno na razinu šećera u krvi, prikladan je i za osobe s dijabetesom. Pri uzimanju inulina treba početi s malom dozom, jer prebrzo povećanje unosa može izazvati nadutost i osjećaj težine u trbuhu dok se crijevo ne navikne na povećanu količinu prehrambenih vlakana.